Iznenađujuće prljav i distorziran, pride prpošan zvuk, nabildovani bas i uopšte bučne gitare, bend koji pršti od siline i (kao i obično) strastven glas Dunje Ercegović čine novu pjesmu “WELP”, čiji inicijalni autor nije pomenuta draga nam kantautorka već Mark Mrakovčić. Prvenstveno poznat kao vodeći rokenrol producenat u Hrvatskoj poslednjih godina, on je ovdje i glavni gitarista, a singl koji označava novu fazu LQ zapravo je zajednički razrađeno djelo, kako to već biva u pravim rok bendovima.
Lovely Quinces tako postaje petočlani pravi bend, u kome su i basistkinja Ana Tkalčec, gitarista Dimitrije Đokić i bubnjar Leonard Klaić, a pošto se radi o već afirmisanim muzičarima (iz bendova Punčke i She Loves Pablo) slobodno ju možemo nazvati supergrupom. To posebno jer je sastavljena od osoba kojima ne nedostaje osobnosti, posebnosti i mnogostrukih talenata, pa nestrpljivo čekamo njihov naredni potez i kreativnu kombinaciju kolektiva.
Kejv je snimio sopstvenu, podrazumijeva se kejvovsku verziju pjesme “Cosmic Dancer”, prvobitno objavljenu početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, i jedan od najvećih hitova nezasluženo skrajnutog Marka Bolana. Ista se, u originalnoj verziji, nalazi na albumu “Electric Warrior”, remek-djelu grupe T-Rex, sa koga su još neke numere obrađene za kompilaciju pod novomilenijumskim nazivom “AngelHeaded Hipster: The Songs of Marc Bolan and T.Rex”.
Pored Kejva, čak još 25 pjesama interpretiraće Father John Misty, Džoan Džet, Devendra Benhart, Lusinda Vilijams, Peri Farel, Peaches, Mark Olmond, Viktorija Vilijams, Gevin Frajdej, Keša, U2 u saradnji sa Elton Džonom, Džulijan Lenon i drugi muzičari. Ovaj album obrada trebalo bi da nanovo i iz nove vizure osvijetli bogato Bolanovo stvaralaštvo koje je nekada imalo poveće sljedbeništvo, a najavljen je za početak septembra ove godine.
Belle and Sebastian, dražesni škotski sastav koji do sada nijednom nije omanuo, otišao je korak dalje. Pozvali su fanove da pošalju tekstove, ne nužno stihove, o karantinu u kome se nalaze, i kako se u istom snalaze – šta rade, o čemu razmišljaju, kako sve skupa doživljavaju… Čak četrnaest tekstopisaca, a na sreću i mi ostali, sada mogu da poslušaju kako priložene, probrane radove recituju frontmen Stjuart Mardok i Alesandra Lupo, uz minimalističku melanholičnu pratnju. To je tek prva faza međusobne saradnje čiji je ključ solidarnost - baš kao i za vanredno stanje u kojem smo zaglavljeni i zabravljeni.
“Living In A Ghost Town” je novi singl mnogima najdražih rok metuzalema, snimljen za njihov ko zna koji studijski album u nastajanju. Budući da ovi stihovi, inače snimljeni još prije godinu dana, u vanrednoj situaciji koju svi zajedno proživljavamo mogu da se čitaju u sasvim drugom ključu, cijela pjesma dobija drugačiju simboliku. To je i razlog što je Ričards nagovorio Džegera da je "upeglaju" u izolaciji i objave ranije… Ko god se dosjetio, te požurio, uspio je u svom naumu - poklopilo se vrlo dobro sa datim okolnostima, pa pjesma vjerovatno zvuči bolje nego što bi zvučala da je objavljena u "regularnim" okolnostima.
Stara dobra loša vremena su mjesto na kom je radnja završena, ne sasvim tragično, koliko je nesreća jednog čovjeka, lirskog otklona od junaka, uspjela da samu sebe održava na površini sopstvenog znoja. To što ga ne nazivam junakom, ne znači da on nije hrabar. Sama činjenica da je izabrao da bude toliko nesiguran, bespomoćan i slab, a ne fasada ljudskog bića koja će se otkotrljati kroz život na laktovima, ili se otkotrljati u nepostojanje, već je mnogo više nego što je vjerovao da može da postigne. Zato ni u jednom trenutku nećemo biti dio nesvjesnog paketa osude, već ćemo vjerovati, više i od samog lirskog čovjeka, da ne bi trebalo odustajati od života samo zato što je neko, jednom, a ne znamo kada, niti sasvim znamo zašto, odustao od njega.
Poezija iz zbirke „Alpaka među lamama“ je najsnažnija tamo gdje najmanje liči na poeziju, gdje se nižu asocijativne nepovezanosti koje će kao rezultat u svojoj fabularnosti imati već poznatu sjenku nekadašnje ljubavi. Nekadašnja ljubav, bila to jedna ili više njih oličenih u istom osjećaju izgubljenosti koja izjeda, lajtmotivski je element ove zbirke. I taj ispovjedni ton, preskakanje vremenskih zona koje preuzima oblik hronične nesanice, ta čemerna zavjesa koja pada svaki put kad pred pozornicom neko progovori poznatim glasom samoće, sve nam to ne dozvoljava da autora i poetskog otuđenika o kom piše posmatramo odvojeno. A i ne moramo, jer poezija može, ali ne bi trebalo da nas odvlači nigdje dalje od krvotoka pjesnika.
Neujednačeni stihovi pjesnika Gorana Grubišića svoj ritam imaju u ponavljanjima, naglim skraćivanjima i nerijetko slivajućom formom, poput grafičkih prikaza vodopada. Na gornjoj granici senzitivnosti je prirodna mekoća njegovog jezika koji nije težio otuđivanju, a na donjoj mora biti naša svijest o muzičaru koji se upustio u pisanje uvodeći svoju gitaru u minus postupak. Njegovi su zaključci, koji ne stoje nužno na epiloškim granicama, već se ponekad prošepure i u naslovima, ponekad toliko samostalni, kao pjesma unutar pjesme, pjesme nad pjesmama, ako mi neko ne bi zamjerio. Zato je ova poezija i duh jedne vremenske opštosti, slikovit prikaz gradova koji poprimaju elemente ljudske hladnoće i potrebe za distancom, i skica za sve tuge neke zrelosti koja nikad nije raspakovana do kraja. I šteta bi je bilo zaobići ove stihove i ostaviti ih da skupljaju zvjezdanu prašinu, dok sami sebe u pepeo (pepela) ne pretvore.
Žestok sudar ruralnog i urbanog istovremeno je bizarna i crnohumorna audio-vizuelna konstrukcija, stravičan spoj muzike benda Šajzerbiterlemon i rediteljske vizije Nikole Stojanovića. Beogradski trio već smo par puta predstavili na našem portalu: zapažen je prošle godine nizom bučnih i žučnih singlova sa njinog debi albuma “Iza naših zidova”, koji su praćeni odličnim video radovima, ali i na osvježavajućoj HALI GALI kompilaciji. Čak dva njihova spota uvrstili smo u naš izbor pod naslovom Najbolji regionalni spotovi 2019., na kojoj listi se našao i jedan, impresivan, u režiji Stojanovića. Nikola je, naime, jedan od talentovanijih i maštovitijih filmskih autora mlađe generacije, u Srbiji i šire, što je pokazao sa samo nekoliko kratkih igranih filmova, i videospotova.