KADA SE DETE U MENI SRETNE S DETETOM U TEBI

Između Garijevog povratničkog, drugog albuma 49 Arlington Gardens iz 2009. godine i njegovog prvenca, postoji razmak od cele četiri decenije. Sâm album je rezultat više puta posvedočene istorijske mogućnosti da svaka generacija umetnika paradoksalnostvarasvoje pretke. Da ih izmišlja ako treba. Da ih pronalazi u vremenima koja im prethode – ako može. Ovde se jedna vredna generacija škotskih muzičara opredelila za Nika Garija kao za njihovog u svetu nepoznatog preteču. A što je otkrivena umetnička krvna veza neobičnija, što je rodoslov iznenadniji, to je i poreklo vrednije. Izazivanjem, stimulisanjem i organizovanjem studijskog snimanja Garijevih novih pesama, vratili su mu na najlepši način dug koji zapravo nikada nije postojao. Odabrali su rado sami da se zaduže. Važnu ulogu odigrali su Norman Blejk iz grupe Teenage Fanclub i Daglas Ti Stjuart iz BMX Bandita, obojica iz Glazgova, obojica iskreni posvećenici u Garijevo stvaralaštvo. Stjuart, umetnik neskriveno poklonjen i Seržu Genzburgu i Brajanu Vilsonu, učestvovao je u produkciji. Za njegovu grupu, priča se, Kurt Kobejn je izrekao da bi mu oni bili željena adresa ako bi mogao da bira u kom bendu će da svira.

Stjuartov umetnički credo ne podrazumeva samo autorsko bavljenje muzikom. Jedan je od onih posebnih, nesebičnih i svetu vazda potrebnih ljudi koji istraživačku radost nalaze u otkrivanju zakopanog muzičkog blaga, a potom pronađena bogatstva žele da podele sa svima. Među zaboravljenim majstorima na koje je ukazivao nalazi se i Čip Tejlor, rođeni brat Džona Vojta, koji je napisao Wild Thing – rokenrol klasik koju su obesmrtili Troggs,a koncertno ga izvodio Džimi Hendriks –da bi se potom potpuno odrekao muzike u korist profesionalnog kockanja. Takvom Sjuartu bilo je prirodno da energično zastupa Garijev povratak snimanju i nastupima. Govorio je kako je album The Nightmare of J. B. Stanislas toliko snažno uticao na njega da je sve prijatelje i poznanikenagovarao da ga obavezno kupe kada se pojavilo reizdanje, obećavši da će im lično vratiti novac ukoliko im se ne svidi. Naposletku, niko nije tražio novac natrag.

Podrška škotske nezavisne ali uveliko afirmisane scene Gariju je značila sve na svetu. Sa iskrenom zahvalnošću je kazivao o tim velikodušnim ljudima koji su ga vratili studijskom radu i koncertima. To neće reći da Nik Gari nije ništa snimao u pobrojanih četrdeset godina između prvog i drugog albuma, ali je to činio retko i pod izmenjenim imenom, kao Nik Hamilton, odabravši majčino devojačko prezime škotskog porekla. Radio je s vrhunskim francuskim muzičarima, radio je i sa bendom Keta Stivensa, ali nikada nije bio tako srećan kao kada je snimao s tim ljudima iz Glazgova. Rekao bi za njih da su spolja možda bili pomalo hrapavi – ipak je o Škotima reč – ali su iznutra prosto bili kao med.I sve su sami obezbedili, jer on nije imao novca za ulaganje u novu ploču.

Jedan od najboljih rok i bluz gitarista preminuo je u 74. godini, u snu. Karijeru je ozbiljno započeo sredinom šezdesetih kao zamjena Erika Kleptona, u grupi Bluesbreakers Džona Majala, a zatim je lično osnovao još legendarniju grupu Fleetwood Mac. Napisao je rok klasike "Black Magic Woman", "Albatross", "Oh Well",  "Man of the World"...

Početkom sedamdesetih, nakon pet izuzetnih albuma, Piter Grin napušta bend zbog velikih problema sa narkoticima i promjenljivog ponašanja (više izvan scene nego na sceni). Nestabilna psihička stanja, uz dijagnozu šizofrenije, pratila su ga do kraja te dekade, ali i kasnije, dok se sporadično vraćao muzici na solo albumima i koncertnim nastupima.

“Honey” je ni manje ni više nego medena, melodična pjesma sa osvježavajućim azijskim prizvukom, nastala unutar mikrokosmosa mikrotonalne muzike. Tim su se egzotičnim stajlingom King Gizzard & The Lizard Wizard zaodjenuli 2017. na albumu “Flying Microtonal Banana”, jednim od ukupno pet te godine, lebdeći konzistentno na mikrotonovima tj. intervalima manjim od polutona.

Bio je to samo jedan u nizu eksperimenata i oneobičenosti, bilo stilskih bilo konceptualnih ili tematskih, kojima teže na svakom svom izdanju. Budući da imaju više nego versatilan opus, možemo govoriti o žanrovskoj i stilskoj raskoši jednog od najnepredvidljivijih i najproduktivnijih bendova prethodne dekade.

Popularni britanski muzički magazin Q je u tridesetoj četvrtoj godini od osnivanja prvi put je podigao bijelu zastavicu, nemoćan pred novim okolnostima koje je izazvao koronavirus u svijetu, javlja BBC. Iako veliko ime, “Q” je u maju mjesecu stavljen na tender, jer matična kompanije Bauer Media nije uspjela da ih uvrsti u svoj program restruktuiranja koji je izazvan pandemijom. Očekivalo se da će se uskoro naći kupac, ali razmjere ekonomske krize u svijetu su već sada u štampanim medijima dostigle kritičnu tačku. 

Britanski mjesečnik su 1986. godine osnovali Mark Elen i Dejvid Hepvort, u isto vrijeme kada je krenula i masovnija proizvodnja CD-ova. Svojim zanimljivim recenzijama, držanjem koraka s izdavačima i sugestivnim i kvalitetnim muzičkim preporukama, brzo su stekli povjerenje čitalaca i to se do današnjih dana nije mnogo mijenjalo. Međutim, prodaja štampanog izdanja je pala sa 200.000 primjeraka (početkom devedesetih) do 28.000 mjesečno.

Posljednji broj slavnog magazina, svojevrsni „Greatest hits“ broj, urednici su učinili glamuroznim u sadržajnom smislu, objedinivši neke od najboljih priča koje su u dugoj istoriji objavljivali. Pojaviće se u prodaji 28. jula i njime će biti zatvorena jedna velika priča, koja je mnogim muzičarima u svijetu, a posebno onima sa Ostrva, značila da su uspjeli.

Nina Romić napisala je novu pjesmu koja inspiriše i opominje, sa vjerom u snagu i mogućnosti svakog čovjeka – šteta samo što kod mnogih ostanu nespoznate. Poznata je to priča kojoj svjedoče oni hrabriji i odvažniji, u koje bismo svakako ubrojali renomiranu autorku koja uživa veliki ugled među kolegama i koleginicama, ne samo zbog svoje muzike, nego i angažmana oko promocije i organizacije koncertnih nastupa drugih muzičara iz cijele regije.

U akustičnoj, fino kalibriranoj tj. aranžiranoj svirci pomagla joj je u poslednje vrijeme stalna saradnica, Jelena Galić, i to na lokaciji koja odlično paše stihovima i stilskim figurama iz pjesme "Oduvijek i zauvijek", toliko da možemo zamisliti potok koji žubori u daljini... Ptičice su već tu, kako čujemo, u blizini.

Na današnji dan rođen je Nikola Tesla, genijalni naučnik, pronalazač bez premca i čovjek (iz) budućnosti, te glavni junak jednog drugačijeg biografskog filma. Trejler za film koji je premijerno prikazan početkom godine na slavnom Sandensu, imamo priliku pogledati baš danas, na dan kada se obilježava godišnjica i slavi Teslina zaostavština, bez koje su mnogi aspekti savremenog života teško zamislivi. Film je već dobio više nego solidne kritike, a neke od njih su citirane u foršpanu, poput sumirajuće rečenice uglednog IndieWire portala: "Podjednako inspirisano djelima Dereka Džarmana, Henrija Džejmsa i TV serijom “Pijana istorija”…

Itak Houk, jedan od onih rijetkih, izuzetnih a nedovoljno hvaljenih glumaca, tumači naslovnog junaka nad junacima, i po mnogim mišljenjima briljantan je u toj ulozi, dok Teslinog glavnog rivala Tomasa Alvu Edisona glumi Kajl Meklahlan, prepoznatljiv po ulogama u kultnim ostvarenjima Dejvida Linča. Režiser filma u kome očito nema produkcijske raskoši, nije toliko čuveno niti voljeno ime, ali je riječ o pouzdanom režiseru koji se ne libi (često inventivnih) eksperimenata – on se zove Majkl Almereida, i sa Houkom već uspješno sarađivao snimivši autorsku verziju Hamleta.

Krajem avgusta će američki gledaoci (najvjerovatnije) moći da pogledaju “Teslu” u odabranim bioskopima, a ne sumnjamo da će se naći na programu nekog od regionalnih festivala, ako ne i njih nekoliko.

Strana 26 od 124

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio