I, tako, najednom shvatimo da se njišemo u ritmu koji nam je nametnula ta „magična vazdušasta tekućina”…
Neki ljudi TAJ osećaj traže celog života, a neke od nas ON sam pronađe…
Rekla bih da je stoner trenutno najbolji medij, kako za muzičko izražavanje, tako i za „odražavanje“ u njemu. Kako se to kaže u modernom advertajzingu – muzika za svaku priliku; a oni malo osetljiviji, da kažem –poetičnijeg senzibiliteta bi rekli: muzika za isijavanje svih najtananih nijansi duha.
Možeš je slušati u prirodi, među nekolicinom urbanih izgnanika koji su rešili da u podnožju planine naprave festival – čuješ je kako se odbija o drveće i stene, rasipa i odjekuje, na kraju se sustiče u tebi samom, tako da postaneš ubeđen da si Jedno sa Univerzumom... Opet, može biti sasvim neprimetan, ali sveprisutan background sa nekog laptopa čiji zvučnici krkljaju zagušujući suštinu...Najčešće svoju najžešću moć isijava u u zagušljivim dvoranama kroz oblake dima i alkoholna isparenja. Svejedno, uvek izaziva podjednako spiritualan osećaj.
Krstareći Balkanom, i još malo nešto izvan njega, videla sam da gotovo u svakom gradu postoji neki stoner bend. I svi su slični, a opet, različiti. Shvatila sam da na njemu može bukvalno sve da se „pelcuje“, sve što je nastalo od Roberta Džonsona do najprogresivnijeg metala.
Mnogi bi rekli da u tome nema ničeg spiritualnog, to je samo šablon koji se zasniva na meditativnim vožnjama na gitari. Pa da, živa Istina... Ali i blues je šablon, ali je zato i čvrsta struktura koja do dana današnjeg ima neuništiv temelj, a opet je tako fleksibilna, kao kalup koji zavisno od temperature i sile koja deluje na njega pravi oblike kakve god poželeti i zamisliti možeš.
U isto vreme zvuči i anahrono i nju ejdž, a zapravo je van, ispred i iznad vremena, muzika uz koju se voze i starovremski hipici i najbrutalniji metalci i najluđi pankeri.
Nijedna vrsta muzike nije uspela da se tako nonšalantno poigra sa kontadiktornim osećajima – može da se desi da se od najmračnijeg DOOM-erskog ritma osetiš tako CHILL.
Neuhvatljivo kao dim na kiši...
Možda tu nema nikakve mistifikacije, sve su to obične oscilacije, sve tako lako objašnjivo zakonima fizike...
Al’ ne vredi razmišljati... Dovoljno je da uTONeš.
Sve je to stvar trenutka. I on se desi ponekad sasvim slučajno, a ponekad planirano.
Bitan je put koji, eto, može da vas 28. marta nanese pravo u Beograd, u Elektropionir na 1000 Mods i Methadone skies.
Click PLAY and stay TUNED!
Pa se možda i sretnemo...