Top Liste
Iskreni ljubitelji muzike su imali mnogo zamjerki na prošlu diskografsku godinu, pa su samim tim i liste u pojedinim slučajevima istrpjele određeno snižavanje kriterijuma. A da svake godine ostane albuma ili singlova koji su promakli i najpažljivijem uhu, dokaz je ova lista na kojoj smo skrenuli pažnju na ono što je trebalo biti preslušano na vrijeme, a nije. I uz pomoć drugih ljudi koji pišu o muzici ili se bave muzikom, nismo uspjeli da obuhvatimo sve. Ono čega se jesmo dotakli je zaista vrijedno svake rečenice.
Kao što smo vas već obavijestili album godine po izboru redakcije potpisuje kantautorka Ana Ćurčin, a album godine takođe ima trio Repetitor. Oba albuma su skupila po 27 poena po izboru članova muzičke redakcije Stereo Art magazina, a nešto malo manje – ukupno 23 – dobili su Valentino Bošković, zasluženo bronzani odnosno srebrni ako računamo da “zlato” dijele pomenuti. Četvrta pozicija čekala je Kralja Čačka, kojem je dugo trebalo da objavi svoj prvi album, a debi benda NLV iz Pule zauzeo je petu poziciju.
Pored najboljih albuma potrudili smo se da navedemo i singlove i EP izdanja iz regiona koja su obilježila godinu za nama. “Godinu dana” proletilo je časkom, a nije da nije bilo muzike u kojoj bismo uživali, zar ne?
1.
2. odnosno 3.
Na početku Nove godine, u kojoj vam muzička redakcija Stereo Art magazina želi sve najljepše, skupili smo sve najbolje albume protekle godine na gomilu, naravno u skladu sa ličnim afinitetima Dragane, Srđana i Novaka. Ova lista ne pretenduje da bude konačan izbor, već neka vrsta uvida u vanserijske albume objavljene tokom 2016. kako bi poslužila kao itinerer - iliti putokaz - za pronalaženje izuzetne autorske muzike, žanrovski raznovrsne ali, primjetićete, ipak srodne u krajnjoj liniji. Ovaj put ograničili smo se na inostranu produkciju, a uskoro ćemo objaviti i listu najboljih regionalnih albuma i singlova.
Kada sumiramo proteklu godinu gledajući i analizirajući malobrojne najbolje i mnoge “najbolje” spotove koji su obilježili prethodnih 365 dana, čini nam se da je bilo baš malo toga što će ostati upamćeno na duže staze. Možda su video klipovi stvar trenutka, ali zar je previše očekivati makar nekoliko desetaka onih veoma kvalitetnih koji su snimljeni i režirani “dubinski”, a ne samo površinski – tokom punih godinu dana? Nažalost, popularna subkultura u svojim glavnim tokovima nije više ni mediokritetska nego podilazi najnižim ljudskim porivima, pa čak i najidiotskijim ukusima. Iz te nepresušne fontane bezidejnosti i besprizornosti izdvojili smo (moguće) najbolje, što ne znači da nam neki nisu promakli. Ili su jednostavno bili samo dobri ili korektni, ali ne i odlični.