Radio kao fetiš, predmet žudnje, seksualni objekat, u još jednom na prvi pogled kontroverznom, “poluperverznom” spotu najjače njemačke rok grupe. Budući da su publiku navikli na provokaciju u svakom, pa i političkom smislu, Rammstein ne odustaje od prizora brutalnog nasilja uniformisanih lica, ali ovoga puta pendrečenje i krv neće pasti – zbog neočekivane završnice kojom uspijeva da gledaoca iznenadi u suštini satirični video (sa preokretom). Kadrovi oslobođene, mahom ženske seksualnosti ispoljene u vezi sa radio aparatom podižu pritisak, ali daleko od toga da su neumjesni ili, pak, nepotrebni.
Helena Haus je ilustratorka čiji radovi prikazuju inspirativan kontrast između nevinosti i poročnosti, njena preokupacija su nestašne djevojke, djevojaštvo dok gubi čistotu koju je ionako teško sačuvati. Autorka je svjesno izabrala da radi sa hemijskom olovkom, baš zbog toga što joj nije dozvoljeno da pogriješi, ispravke prosto nisu dozvoljene. Ona sama kaže kako ima satiričnosti u ovim prizorima, a boje su namjerno svijetle i, kako veli, ženstvene.
Pogledajte mini izbor ilustracija djevojke koja uskoro puni trideset godina, a živi i stvara u Parizu.

Prvi spot u kojem se Mark Lanegan pojavljuje u poslednjih petnaest godina, ujedno je najava nove zbirke pjesama jednog od alternativnih heroja američkog rokenrola, koju će snimiti s bendom. Album je najavljen za oktobar i nosi naziv “Somebody’s Knocking”, a imena numera su zvučna i znakovita: “Disbelief Suspension”, “Night Flight To Kabul”, “Penthouse High”, “Radio Silence", da izdvojimo samo neke od njih ukupno 14. Prvi singl, “Stitch It Up", kombinuje moćnu ritam sekciju, Markov hrapavi vokal čija je patina postala specifična stilska osobenost, i modernu elektronsku oblandu, kako to i priliči rokenrolu u 21. vijeku.
Jednokvadratni univerzumi
Kada je imala nešto više od godinu dana, Maša je posmatrala svoj krevetac kao što odrasli sagledavaju neograničeno prostranstvo otvorenog svemira. Šarenilo igračaka koje su ispunjavale njen lični univerzum, svakodnevno se menjalo i dobijalo novu nijansu, šireći okvir kroz koji je upoznavala svetove čije je iskričave pejzaže tek trebalo da otkrije. U tom jednokvadratnom univerzumu, sve je bilo na dohvat ruke i donosilo plišanu radost, trenutnu zamenu za majčinu ljubav, udaljenu svega tri sekunde bezazlenog plača. Jedini razlog za izlaženje iz utočišta svog ušuškanog kreveca bila je toplina roditeljskog naručja ili odlazak u zemlju snova putem mekanog portala ka drugoj dimenziji – jastuka na kom je svake noći, umorna od svemirske avanture, srećno i ispunjeno sklapala svoje radoznale oči.
Negde oko trećeg rođendana, granice jednokvadratnog beskraja su se proširile, a poznati univerzum se spojio sa neistraženim prostranstvom dvorišta i svih prostorija kuće kroz koju se, poput svemirskog šatla, kretala brzinom svetlosti, bežeći od nadolazeće jednoličnosti. Sobe su postale paralelni svetovi gde su živeli, za Mašu, jedini stanovnici čitave planete – bića zbog kojih je, iz dana u dan, njeno lice bilo nasmejano, a oči ispunjene izlaskom sunca. Kako je vreme prolazilo, radost je pronalazila i u učenju da sa ovim bićima sve razgovetnije komunicira, što ih je činilo dodatno zanimljivim, bez mogućnosti da joj ikada dosade. Kada bi se umorila od bujice pitanja što im je neprekidno postavljala ne bi li zadovoljila svoju razigranu radoznalost, odmor bi potražila u društvu vernih prijatelja – starih igračaka iz kreveca, u čijem bi zagrljaju, kao nekada, zaspala ispod zvezdanog neba zalepljenog na ravnoj površini hladnog betona.
72. izdanje najprestižnijeg filmskog festivala, čiji je poster posveta nedavno preminuloj rediteljki Anjes Varda, svečano će otvoriti zombie komedija Džima Džarmuša “Mrtvi ne umiru”, sudeći po trejleru puna urnebesnog humora i autorovog poigravanja klišeima horor filmova, uz vrsnu ekipu glumaca, Bil Mareja, Adama Drajvera, Tildu Svinton, Stiva Bušemija, kao i poznate muzičare u sporednim rolama: Igija Popa, Toma Vejtsa, Selenu Gomez, Stardžila Simpsona.
Jedan od najočekivanijih filmova godine nije najavljen ovom prilikom iako su postojale indicije da će biti prikazan u Kanu, ali ta mogućnost još uvijek nije isključena jer nije zvanično imenovan fim zatvaranja, čije bi zvijezde ipak mogli biti glumci sledećeg Tarantinovog hita, “Bilo jednom u Holivudu” – Leo Dikaprio, Bred Pit, Margo Robi… Očito da još uvijek nije dovršen, a nije sigurno ni da će biti do sredine sledećeg mjeseca; festival svečano počinje 14. a završava se 29. maja.
Izvorni blues, rock, pa čak i garažni rock čine amalgam zvukova kojim bend iz Osijeka na prvo slušanje pridobija ljubitelje svih pobrojanih, kao i srodnih žanrova i podžanrova. Energični, simpatični sastav The Red Roosters svoj novi singl, pod arhetipskim naslovom „You Can't Keep A Good Man Down“, najavljuje kao pjesmu u izvornom rock'n'roll stilu “koja govori o ustrajnosti i neodustajanju unatoč svim preprekama”. Cijela je numera snimljena tokom jedne večeri a završena u samo svitanje, pa možda zbog toga pršti od ponosa, spontanosti i disciplinovane, pa još pri tome bluzirane žestine.