RECENZIJA: Aldous Harding - Designer

09 jul 2019
Author :  

Da biste u potpunosti uronili u čarobnu poetiku dvadesetosmogodišnje novozelendske kantautorke, koja trenutno živi u Velsu, gdje je jednim dijelom i snimljen „Designer“, potrebno je da svijet stane. Da utihne buka i polucija koja nas okružuje, pa čak i žubor života da utihne- kada vam se učini da čujete otkucaje svog srca, to će biti pravo raspoloženje za preslušavanje trećeg po redu albuma Oldus Harding.

Album traje samo 40 minuta, sa 9 pjesama atipične, krhke strukture i suptilne teksture, mahom sporijeg tempa. Uprkos tome na njemu se nalaze barem dva hit singla, praćena više ili manje bizarnim spotovima u kojima na vidjelo izlazi i neuobičajen osjećaj za humor, i igru autorke, nešto što se trudi da ne izgubi ni dok komponuje, kako sama priznaje. Pjesme su intuitivne, ugrabljene i „uglazbljene“ u trenucima inspiracije, pa je tako jedna napisana u vozu a numera koja zatvara album za circa petnaest minuta! Ta neposrednost i iskrenost u pristupu takođe se ispoljava u tekstovima pjesama, koje su redom enigmatične, kakva je i autorka kao osoba, a u rijetkim intervjuima koji su nam dostupni ni ne trudi se da pokvari čaroliju raznovrsnosti i varijacija (intimnih) interpretacija njenih pjesama. To je posebno inspirativno za fanove Marlona Vilijamsa, još jednog veoma senzibilnog pop trubadura sa Novog Zelanda, sa kojim je Oldus bila u ljubavi, a nakon što su raskinuli romansu to je bila konkretna inspiracija za njegov neodoljivi i nedovoljno hvaljeni album “Make Way for Love”.

U nekoliko pjesama promiču stihovi koji se očito odnose, ili svojim emocijom, atmosferom asociraju na bivšu ljubav, možda baš na Marlona (mada to i nije toliko važno), što je najizraženije u uvodnoj, predivno nostalgičnoj numeri "Fixture Picture" koja, čini se, govori o nekadašnjoj ljubavi koja će uvijek imati posebno mjesto u srcu: “You can't be pure and in love” pjeva Hardingova, i u toj se kompleksnoj poetskoj istini krije žal za svršenom ljubavlju, zadržavajući svijest da tako trebalo je da bude tj. da se romantična priča morala okončati... Refren je jezgrovit, sastavljen od tri kratka stiha koji se ponavljaju dva puta, ali poželimo da nikada ne prestane zbog milozvučnosti i melodičnosti: “Fixture picture/I've got it, I'm on it/You're in it, I'm honored”… Nakon toga slijedi graciozni gudački pasaž koji ovu pjesmu čini još divnijom i, barem što se tiče potpisnika ovih redova, jednom od najljepših pjesama u prvoj polovini godine .

Violinistkinja Kler MekTagart navodi se kao punopravna članica sastava koji svira na albumu, a riječ je o saradnici Bet Gibons, grupe Calexico, Mika Harvija i naravno Džona Periša. Oldus, inače "umjetnica rijetkog kalibra", kako je s punim pravom promoviše izdavačka kuća 4AD, dizajnirala je ovaj minimalistički, filigranski izvezen album u saradnji sa pomenutim Perišom, producentom koji je najpoznatiji po čestoj kreativnoj kolaboraciji sa Pi Džej Harvi. Za razliku od te ogoljene, sirove emocionalnosti i iste takve produkcije, ovdje uživamo u melodičnim, minucioznim lirskim formama čija je osnova akustični zvuk, a preovlađujuća osjećanja su nježna, delikatna i uzvišena. Ta su osjećanja ojačana impozantnim vokalnim sposobnostima gđice Harding, čiji je široki spektar demonstrirala na prethodnom albumu “Party”, takođe u produkciji Periša, ali prije svega ljepotom i ljupkošću interpretacije jedne od najekspresivnijih i najemotivnijih pjevačica danas.

Tu je i suštastveni sastojak koji privlači stotine hiljada slušalaca, barem online, pored bizarnih kostima, iščašenih prizora i njenog neobičnog smisla za humor – emocionalna obnaženost, otvorenost i iskrenost (tokom) kreacije, ali sa dozom tajanstvenosti i posebnosti. Hardingova proživljava svaki stih, svaku notu, koje su u nekolicini pjesama ogoljene do same srži, pa npr. minimalistički aranžmani i samo par ponavljajućih, ogoljenih akorda na klaviru, u kompozicijama “Damn” i “Pilot” sasvim su zadovoljavajući, i ne samo zadovoljavajući nego opčinjavajući kontrapunkt prekrasnom glasu iza koga stoji neko kome potpuno vjerujemo. Štaviše, toj ličnosti se bez pogovora predajemo, tako da Aldous Harding kao interpretatorka biva još ubjedljivija nego kao autorka. No, da se razumijemo, njene kantautorske sposobnosti su nesagledive, takvima se barem čine, jer ako neko može intuitivno iznijeti i “izroditi” ovakve pjesme, često u vrlo kratkom vremenskom periodu, onda ne možemo ni da naslutimo za šta je sve sposoban za stvaranje - u budućnosti. Možda nas na to upućuju božanstvene, senzitivne solaže, koji se raspoređene duž skoro svake pjesme kao najfiniji začini, npr. na samom kraju "Treasure". U skladu sa tim naslovom, ovo je pravo dizajnersko tj. kompozitorsko-aranžersko blago. Svih devet numera veličanstveno su stilizovane, ali nema tu ni trunke izvještačenosti, niti neiskrenosti. Stil je definitivno ono što je ovom albumu, i njegovoj kreatorki, urođeno. I senzibilnost, jer kako kaže, ona je hipersenzibilna osoba iako ne odaje taj utisak. Možda ne u stvarnom životu, ali u pjesmama se bukvalno nema iza čega sakriti.

Teško se odlučiti koje su pjesme najljepše na albumu, ali pored uvodne i naslovne numere, izuzetno prefinjena je "Zoo Eyes", sa neodoljivo aranžiranim instrumentima, ali i skoro prozračna “Weights of the Planets”, sa šaputavim, diskretnim vokalom i muževnim bek vokalom kao kontrastom. Potonja pjesma kao da dolazi sa druge planete, što bi se, uostalom, moglo tvrditi i za kompletan album, očigledno kreiran, da ne kažemo skrojen po sasvim ličnim preferencama i potrebama, bez obaziranja na bilo kakve trendove. U tom smislu ovo jeste album izvan vremena, izvan užurbanosti i bučnosti naših dana, podoban za mnogostruka, pomna preslušavanja i užitak koji će vjerovatno najveći učinak imati ako mu se posvetite sasvim sami.

Ne zaboravimo da je prvi singl “Barrel”, takođe briljantna, baršunasta i neznatno rokerskija pjesma sa suptilno ispletenim i vrlo maštovitim aranžmanom, ispraćen čudesnim i isto toliko čudnim spotom (jednim od najboljih ove godine, bez sumnje), privukao pažnju preko million i dvjesto hiljada slušalaca ( i gledalaca), a pominjana “Fixture Picture” više od 400.000 uživalaca. To samo dokazuje da je “Designer” pravi dragulj ovogodišnje pop produkcije, jedan od najljepših i najdelikatnijih koje smo čuli, i koje ćemo čuti tokom 2019. Zbog svega navedenog, a i zbog onoga što riječi ne mogu izraziti, po mišljenju potpisnika ovih redova, ovaj album je zaslužio izvanrednu ocjenu, jednu od onih koju veoma rijetko dajem(o).

Ocjena : 9/10

105 Views
Novak Govedarica

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio