“Kad bolje razmislim, moj otac je želio kćerku” srceparajući je stih jedne od najljepših pjesama godine, a u njoj nam Rajli Volker još jednom pokazuje da je vanbračni sin Tima Baklija! U muzičkom smislu, naravno, najviše jer svojim rezigniranim glasom u kojem se sreću sjeta i čudesna ljepota života, i cjelivaju, dotiče strune koje se rijetko dotiču, ali ne na onaj hipersenzibilan način na koji je to činio Džef, pravi sin legendarnog folk-jazz trubadura, već postavljajući se iznad situacije, iznad teme, ali sa iskustvom svih sedam prethodnih života.
Pet minuta esencijalne emocije i vokalne izuzetnosti , u boji i interpretaciji, dovoljna je da pomislimo da je „Feel Like Me“ najava nekog novog albuma Cat Power, međutim to je još jedan singl sa intrigantnog albuma „Ibifornia“ koji će krajem avgusta zvanično objaviti francuski elektronski dvojac Cassius.
Ako volite muziku Boba Dilana, Leonarda Koena, čak i Calexico, prijaće vam treći album Kevina Morbija, autora jednog od najboljih (country rock) albuma ove godine
„Novine“ - jednostavan naziv nove serije u kojoj glavnu (žensku) ulogu tumači briljantna Branka Katić a koju potpisuje režiser Dalibor Matanić, autor izvrsnih filmova kakvi su „Zvizdan“, „Kino Lika“ ili „Fine mrtve djevojke“. Ako vam se u prvi mah učini da novinari i zbivanja u redakciji i oko nje možda neće biti dovoljan mamac za publiku, odmah pogledajte trejler- čini se da ova serija pretenduje da prikaže stanje hrvatske društvene „zbilje“, koja se, dabome, ne razlikuje puno od medijski instruisane „stvarnosti“ zemalja u okruženju, dok nas svakovrsno medijsko „smeće“ – svakodnevno!- zasipa parapolitičkim i bulevarskim bljuvotinama.
foto: Igor Benić
Prvi dio ekskluzivnog koncerta benda iz Trbovlja – igrom sudbine i nikako ne slučajno nastalog u godini u kojoj je umro Josip Broz a 36 godina kasnije i dalje najpoznatijeg muzičkog kolektiva ne-zapadne Evrope - bio je neočekivano melodičan i himničan za sve one koji nisu preslušali njihov poslednji studijski album „Spectre“. Isti su promovisali na polugodišnjoj turneji „The Sound of Music“ koja se, eto, sinoć završila na festivalu Grad teatar, za mnoge potpuno neočekivano pa tako i za potpisnika ovih redova, a čija je kulminacija bio kontroverzni nastup u u Pjongjangu. Odjeke tog u skoro svim svjetskim medijima kao senzaciju ispraćenog koncerta mogli smo čuti i u završnici njihovog muzičkog i, istovremeno, vizuelnog performansa u Budvi, uz pomoć Lajbahovog isprobanog recepta: obrada popularnih pjesama, tj. niza skoro komičnih tra-la-la pjesmica iz Sjeverne Koreje.
Jednako kao što je originalna, ne samo muzička provokacija u sred jednog od poslednjih bastiona "izvornog" totalitarizma bila plodonosna u svojoj, za mnoge zaboravljenoj punoći koju Laibach praktikuje još od osamdesetih godina prošlog vijeka i korišćenja nacističkih simbola u postitoističkoj Jugoslaviji u kojoj je to bila nečuvena konceptualna detonacija prvog reda, isto tako se njihova nakana da međusobno makar muzički upoznaju dva tako udaljena svijeta, tranzicioni Balkan i komunističku Koreju, čini ingenioznim potezom jednog od najznačajnijih konceptualnih sastava na razmeđi XX i XXI vijeka.
Šta, ne znate (t)ko je Svemirko? Pa ne znamo ni mi ali znamo da su njegove gitare svemirske, kao da su se teleportovale sa kultne etikete 4 AD, negdje iz sredine zlatnih osamdesetih kada je mainstream muzika bila mahom bezvezna, ali su zato indie pokreti (pro)cvjetali, nudeći obilje izvrsne muzike.
Taj nezavisni duh zadržao je i tajanstveni muzičar iz Hrvatske, koji nam dijelom otkriva svoje lice u spotu za novi singl “Tajne svemira”, drugačiju ljubavnu pjesmu sa izraženijom ritam sekcijom nego li u njegove prethodne dvije pjesme koje su nas već na prvo slušanje impresionirale eteričnom atmosferom i, ponajprije, senzitivnim i ambijentalnim zvukom gitare.