Felisiti Džons nas je "zavela" u romantičnoj drami „Like Crazy“, zablistala punim sjajem u režiji Rejfa Fajnsa kao „Nevidljiva žena“ u kojem je itekako bio vidljiv njen rafinirani talenat, a ulogom u još jednoj biografskoj drami snažnih emocija, „Teorija svega“ za koju je zaslužila nominaciju za Oskara, dokazala se kao jedna od ponajboljih britanskih glumica mlađe generacije.

Negdje između serioznog, dramski snažnog tumačenja Gorana Bogdana i potpuno promašene uloge tj. karikiranja Julije Milačić valja pronaći prikladan pridjev za samozvanu tragikomediju koja to nažalost nije – nit' je tamo nit' ovamo. Režiser Nikola Vukčević očito nije bio dovoljno hrabar da bi se do kraja uhvatio u koštac sa temama kojih se dohvatio, i mada je njegova namjera plemenita čini se da je bio više filmski pedagog nego li psiholog što dublje promišlja junake i društvo u kojem pokušavaju da odrastu, a to bi svakako bilo funkcionalnije za cio film koji bi, moguće, znatno bolje funkcionisao kao atipični psihološki triler - naslovljen prosto „Stankova osveta“ - nego kao drama koja naposljetku nije ni iskreno tragična, makar ne onoliko koliko bi mogla biti da je kraj radikalniji, a pogotovo ne komična.