RECENZIJA: Električni orgazam – U magli sjaj

20 maj 2026
Author :   Srđan Strajnić

Ovaj album je Giletova posveta šezdesetim godinama prošlog veka. Ne čudi me to od Gileta koji je veliki poznavalac istorije popularne muzike. Nije on jedini, ima još takvih i kod nas i u svetu, ali malo ko od tih ima muzičkog talenta i sviračkog i producentskog umeća za ovakvo (čitaj: izvanredno) odavanje muzičke počasti jednom vremenu. Pominjem producentsko umeće jer prvo što mi je palo u oči pri prvom preslušavanju albuma „U magli sjaj“ je pozicioniranje instrumenata u prostoru. Separacija kanala je rađena u stilu šezdesetih, znači, separacija je drastična. Vokali jesu u sredini i dopiru iz oba kanala ali su zato gitare separisane k’o opozicione stranke pred izbore.

Nije ovo Bitls/Stouns omaž, već je to omaž vremenu koje je bilo pre Dilanove, Lu Ridove i Hendriksove intervencije u samu suštinu rokenrola koga su od naivne, plesne muzike namenjene „muvanju riba“ pretvorili u mračnu, (kvazi)intelektualnu, (kvazi)umetničku, politizovanu, hiperseksualizovanu papazjaniju nazvanu rok muzika, koju toliko volim i koja je obeležila moj život. Dakle, dok slušam „U magli sjaj“ ne čujem ni notu od post-Help! Bitlsa i post-Out of Our Heads Stounsa ali čujem Yardbirds i Džef Beka, čujem i Borisa Babarovića i Crvene Koralje, pa i baladerski nastrojenog Vladu Divljana. Čujem i Ragni/Rado/MekDermotovu „Kosu“, čujem Mankize, čujem Ivicu Šerfezija i „Krčmu na putu za Tenesi“. Čujem sve ono čedno, naivno, prostodušno i radosno što je dominiralo šezdesetim godinama pre one „kataklizme“ koju sam pomenuo. Nije se slučajno album „U magli sjaj“ pojavio baš sada, jer baš sada je potreban taj veliki zaokret ili veliki „reset“ koji bi preokrenuo stvari i svima nam vratio nevinost. Makar i hirurškim putem.

Ploča je dakle odlično tempirana, baš sada kad tenzija dostiže vrhunac. Odušak je neophodan, jer umorni smo od iščekivanja i onog gadnog osećaja „samo što nije“. Ova muzika te teleportovanjem u prošlost u stvari teleportuje u srećnu budućnost koja se verovatno neće dogoditi. Tim nam postaje važnija jer nam nudi normalnost i pozitivu koju teško da ćemo doživeti, bar mi, pripadnici baby boom generacije. I sama pojava Anice Dobre koja je fenomenalno otpevala „Gde je Barbara sada“ vraća me u vreme „Crnog bombardera“ i moje „homo politicus“ inicijacije s početka devedesetih, i te Giletove „Svečane bele košulje“ su sad malo krvave ali tu su i dalje i zovu nas i dalje na proslave... To je ta ogromna moć muzike koja je jedina umetnost koja može da rekonstruiše neko prošlo vreme, sa svim detaljima, bojama, mirisima, jer sva ta deponovana sećanja se bude, ponovo povezuju, i potpuno oživljavaju. Zato jedna obična rokenrol pesma „Gde je Barbara sad“ i prelepa Anica Dobra mogu da budu okidači ponovnog proživljavanja davno prošlog vremena što nije ništa drugo nego „žal za mlados’“ kako je to davno definisao Bora Stanković.

U pravu je Profesor Saja kad tvrdi da je Orgazam najveći beogradski bend koji je još aktivan, s tim što bih ja to proširio i na one koji više nisu aktivni. Najveći beogradski bend svih vremena je tu titulu stekao ne zato što ima najbolji album ikada (mada je „Distorzija“ ozbiljan kandidat!), niti što je najlepši, niti što je najpametniji, već zato što Gile najbolje oseća suštinu rokenrola i njegovu povezanost sa vremenom i prostorom. Uostalom, čovek koji je u stanju da podjednako voli Bitlse, Stounse i Dilana je dostigao prosvetljenje i apsolutni mir sa sobom i sa drugima. Ja, sa dva od tri, sam dovoljno daleko da mogu da vidim tu Giletovu širinu, vidljivu čak i ako samo ovlaš pogledamo diskografiju njegovog benda. Eklekticizam po sebi! Gile je sposoban da obgrli ceo rokenrol svojim širokim zagrljajem.

Četrnaest pesama sa retro vajbom sa albuma „U magli sjaj“ ipak imaju vrlo moderan prizvuk. Osim definitivnog favorita koga sam već izdvojio pomenuo bih saradnju sa Canetom u pesmi „Kupio sam kola“ urađenu u maniru starog R&B-a, „Sad mi opet veruješ“ koja evocira uspomenu na Vladu Divljana, potencijalno političku „Ponekad znam“ i „Recite mi to“ koja najbolje odslikava pop muziku šezdesetih, bar u vokalima kad već ne u čvrstoj rokerskoj pratnji. Ni ostale pesme nisu manje kvalitetne, možda se i među njima krije neki budući favorit. Volim kad se potrefi da su i koncept i realizacija podjednako zanimljivi i dopadljivi. Zato slušajte „U magli sjaj“ i osećaćete se bolje!

Ocena: 9.0/10

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio