Ova pjesma je proslava putovanja, automobila i (osjećanja) slobode, tako nekako legendarni Nil - jedna od onih neuništivih, gorostasnih figura rok muzike - opisuje singl “Ševrole(t)“, čavrljajući prije nego krene na skoro šesnaestominutnu vožnju otvorenim prostranstvima grandžiranog rokenrola. Iako dobrano u godinama, Jang, očito zauvijek mlad, krstari skupa sa starim pajtašima – a to su Bili Talbot, Nils Lofgren i Ralf Molina. Zajedno po ko zna koji put uživaju i sublimiraju silinu i žestinu brojnih prijašnih putešesvija, čije je pogonsko gorivo beskrajna strast prema bučanju, prema skičanju, prema „krljanju“ električne gitare - tom prljavom, najčešće (žešće) distorziranom zvuku benda Crazy Horse.

To je jedan od (soničnih) vrhunaca nedavno objavljenog alabuma „World Record“, snimljenog uživo u produkciji Rika Rubina, u ostalim momentima vrlo angažovane lirike, skoncentrisane na ekološke i ine probleme savremene sredine, inače znatno suptilnije i smirenije zvučne slike. Ujedno je „Ševrole(t)“ i jedan od singlova godine, što je mogao da bude i prije 25, a možda i 40 godina, eto koliko odskače, kako na samom albumu tako i neopisivim „vajbom“ koji ga povezuje sa mnogim klasičnim singlovima Nil Janga pod visokim naponom.

Posle šest decenija aktivnog djelavanja na muzičkog sceni Nil i njegov najbolji bend djeluju zapanjujuće svježe, posvećeno i osviješćeno, kao malo ko od bezbrojnih mladih kolega, noseći kao pero laku istoriju korpulentnog, nelektrisanog roka na svojim plećima, sve sa sličnim ali revidiranim idejama i elektricitetom, napose integritetom, jednako kao u vrijeme „Rust Never Sleeps“, ili „Ragged Glory“, ili bilo kojeg od poslednja tri albuma maestra sa legendarnim Bendom.