Kompozitorska elegancija, decentna interpretacija, emocionalno pročišćavajući i (pr)oduhovljen protok melodija i ideja, sa prekrasnim vokalima, u glavnom toku i u pritokama (sve pohvale za hor i prateće muzičare), sve vrijeme krase “Dangerous Waters” LP, od početka do kraja, no ta ujednačena Ljepota ni jednog trena ne preraste u bujicu, razruđeniju i razbarušeniju, što bi, moguće, bilo osvježavajuće na mahove. U svakom slučaju bilo bi za nijansu manje harmonično i ne toliko idilično, koliko to u suštini jeste ova savršeno stilizovana ploča koju je kompozitor, pijanista i pjevač lično i producirao.

Izvanredna naslovna numera, na primjer, kao da je za potrebe snimanja izgubila nešto od svoje oštrine i “divljine”, umivena i umirena u studiju, ona se doima mnogo opasnijom i aranžmanski “razuzdanijom” uživo, budući da ju je potpisnik ovih redova čuo na jednom od premijernih izvođenja, na festivalu Novi Val, te lično (kao slušalac) žali što je dio njenog temperamenta “izgubljen u prevodu”. Ako se ne varamo, na koncertima inače zvuči strastvenije, što je dobrodošao kontrapunkt.

U neku ruku,to bi mogla biti blaga zamjerka albumu kojem se u izvođačkom i produkcijskom smislu nema šta zamjeriti, ili je prosto u pitanju afinitet jednog recipijenta koji je bio - a i ostao! - oduševljen, u neku ruku i omađijan sa “Tea Party with Mr. Death EP”, mini masterpisom sa drugačijim stilom i potpisom J. R. Augusta. Sa druge strane, Nikola Vranić kao autor a i kao interpretator je pronašao sopstveni izraz, da kažemo i samosvojan stil muziciranja, upravo na prvom dugosvirajućem izdanju – odnosno na par prethodnih, već pomenutih EP-ja koji su postali njegov sastavni dio. Nejasno je zašto bar numera ili dvije sa "šumskog" EP-ja nije našla svoje mjesto na albumu, iako to po svom kvalitetu i samoj interpretacijskoj izvrsnosti itekako zaslužuju.

Svejedno, do mile volje moguće je uživati u skoro idealnim proporcijama, nesvakidašnjem stilu i ukusu kojim CD obiluje, a ako bismo ovaj album uporedili sa izdvojenim osjećajem, to bi bio osjećaj “preporađajućeg” umivanja i potom sveprožimajućeg uranjanja u relaksirajući mir vode koja se kreće, neumoljivo i postojano, o čemu se konkretno kazuje u pjesmi “River Runs Through”.

Pedantan zvuk klavira, njegova očaravajuća temperovanost i sva taktilnost tankoćutnosti, kulminiraju u “Hold Your Horses”, možda najfinijoj manifestaciji seriozne suptilnosti koja krasi kompletnu kolekciju.

Sledeća numera, “Mindheart”, tematizira razum i osjećajnost, njihovo neprestano sučeljavanje, ali i međuovisnosti odnosno prožimanja, gdje u toj borbi nepresušnoj nema pobjednika – barem u ovom konkretnom slučaju. Time, u izvjesnoj mjeri, autor progovora i o sopstvenoj poetici, koja je emanacija (rekosmo već) božanske inspiracije i, istovremeno, posvećene personalne kreacije. U svojoj muzici J.R. August sublimira i cvrkut jutra i žar(opek) podneva, kao i smiraj sunčanog dana, dok je neke druge, olujne volumene sačuvao za buduća (i neka bivša) izdanja. Ili raspoloženja i stanja kojima će se tek pozabaviti…

Svijet je zapravo nesaznatljiv bez obzira na naša htijenja, i upijamo ga, makar i svim čulima, iz pojedinačnih, parcijalnih aspekata, pa iskustvom, intuicijom i inteligencijom slažemo u koliko-toliko kompletnu sliku (sopstvene) stvarnosti. Koja uvijek ostaje samo fragment, a kod ovog specifičnog umjetnika (čiji su omiljeni kompozitori Mocart, Šopen, Bah i Betoven) čini segment introspektivnog, vrlo intimnog iskaza.

Biće zato više nego zanimljivo ispratiti vanredno nadarenog, još uvijek mladog kantautora i za dogledno vrijeme uporediti perspektive iz kojih su njegova djela napisana. Čini se da će to biti prava bujica ideja, motiva, tema, čak i stilova, kada ćemo - post festum - moći pomnije istražiti njegov artistički postupak, ali i sagledati svijet oko nas, i u nama, iz različitih rakursa.

U tom smislu, nema sumnje da nas očekuje još niz epifanijskih iskustava, u metafizičkom sazvučju sazdanom od tako raznovrsnih, ekspresivnih, hajmo reći kolosalnih pjesama - “Black Limousine” preko “The Wolves” i nekolicine najsnažnijih sa ovogodišnjeg dugosvirajućeg izdanja (na čelu sa  "Crucify Me" i "Dangerous Waters"),  pa natrag sve do “Man with the Magnificent Mind” sa mini debija iz 2012. godine, kada je sve (zvanično) počelo. Jer godišnja doba se neumitno mijenjaju, kao i mi sami, što stvaraoci što slušaoci - panta rei.

Ocjena: 8.5/10