Leto je za boravak na otvorenom, pa tako i za svirke na otvorenom - letnje festivale. Obično idem na one na kojima svira bend moga sina, Stray Dogg. Tako o jednom trošku zadovoljavam dve svoje potrebe – slušanje muzike i provođenje lepih trenutaka u krugu porodice i prijatelja. Početkom avgusta bio sam u Kastavu iznad Rijeke i tamo gledao i slušao, posle i upoznao Bebe Na Vole, izvanrednog zagrebačkog bluzera koga nemojte nikako propustiti ako kojim slučajem naletite na neki od njegovih retkih nastupa.

Svet se pred našim očima nezadrživo menja, a da mi toga još uvek nismo svesni. Terorizam svakog dana uzima svoje žrtve, njegove reperkusije osetiće se malo kasnije, kako u kojoj državi budu dolazili parlamentarni izbori i kako u kojoj državi ksenofobična desnica bude dolazila na vlast. Izgleda da je McLuhanova utopija o svetu kao globalnom selu dobila svoj negativni predznak – video snimci i zvučni zapisi terorističkih akcija i državnih udara ne dozvoljavaju mašti da se razigra – sve se može eksplicitno pratiti iz fotelje u dnevnoj sobi u direktnom prenosu.

Buđenje starih navika uvijek sa sobom donosi u jednakim količinama strah i uzbuđenje. Tenzije su se podigle usljed smjenjivanja toplih i hladnih noći. Ovoj navici da „s olovkom u ruci“ slušam i crpim neke usputne melodije se vraćam nesigurnija nego ranije. Sastavila sam listu kojom kombinujem ljutnju, nesigurnost, čekanje, ugodnost ljeta, omiljeno drvo, sjenke i samoću. Svaka od pjesama mi znači u trenutku pisanja mnogo više nego što sam sposobna da objasnim. Uspavljujuća je i sjetna, ali doba dana u kom sam najproduktivnija je isto takvo.