Frontmen britanskog sastava Cockney Rebel preminuo je 17. marta, u 73. godini, tokom tretmana protiv kancera.
Kao dijete provodio je mjesece i mjesece u bolnici, zbog polio virusa, što ga je, kako je nekom prilikom priznao, učinilo usamljenikom. Njegova muzika u svakom slučaju bi se mogla nazvati ekscentričnom, često melodramatičnom i sa izraženim osjećajem za „melodije veće od života“. Iako svrstavan u glem rok fioku Stiv Harli je, u suštini, poprilično maštovit i progresivan pop stvaralac, sklon neobičnim aranžmanima i rimama. Njegova vokalna izvedba često je upoređivana sa Dejvidom Bouvijem, zbog interpretacijske sličnosti, ali nije tu riječ o kopiranju – reklo bi se da je to specifično britansko kulminiralo čak i više kod Stiva nego kod Dejvida. Velika razlika je i u tome što je ingeniozni mu ispisnik, Bouvi, svoj talenat razvijao postepeno, njegovi rani radovi nisu obećavali puno, dok je Harli debitovao snažno, možda ne onako kako je on sam očekivao, doživio "najbolje godine života" relativno brzo, tokom "glemuroznih" sedamdesetih, ali kasnije nije postigao značajne (muzičke) iskorake...
Ako pažljivo poslušate Harlijeve pjesme uočićete, takođe, snažan uticaja Boba Dilana, naročito u ranim pjesamama. Možemo tome pridodati legendarni Roxy Music i Brajana Ferija - iz perioda s početka sedamdesetih, naravno.
Debi „The Human Menagerie“ benda Cockney Rebel snimljen je krajem 1973. godine, album je stekao kultni status naknadno, budući da nije imao izražen komercijalni efekat. Štaviše prvi singl, sedmominutna balada „Sebastian“, uopšte nije postala popularna u Engleskoj, ali zato jeste u Evropi, naročito u Skandinaviji – i Jugoslaviji. Međutim, hitovi na tadašnjim top listama bili su “Judy Teen” (sa prvog) i “Mr. Soft” sa sledećeg albuma "Psychomodo". Prva dva albuma snimljena su sa ekipom muzičara koje frontmen nije zadržao, nego je reformisao bend i 1975. godine javnosti predstavio „The Best Years of Our Lives“, vjerovatno vrhunac svog kompozitorskog angažmana, čiji zenit jeste bio tokom sedamdesetih godina. Navedeni album sadrži izuzetan hit, i jednu od najviše obrađivanih pjesama ikada, predivnu „Make Me Smile (Come Up and See Me)“...
Pored pomenutih, jedna od najljepših Harlijevih pjesama je „Mr Raffles (Man, It Was Mean)“, takođe objavljena kao singl sa trećeg albuma kojim se etablirao kao poseban, već rekosmo ekscentričan, ali kompletan autor – vjerovatno još više kao kompozitor nego kao pjevač. Uticaj Stiva Harlija i Koknija seže do britpopa i dalje, prvenstveno zbog specifične i pozamašne količine britanštine – ili je prikladnije reći londoštine - ali ponajviše zbog romantičnosti njegove raskošno raspisane muzike, po kojoj ćemo pamtiti ovog jedinstvenog dendija u čijem se djelu susreću melodičnost Reja Dejvisa, stilizacija Dejvida Bouvija i brbljivost Boba Dilana...