Novi, sedmi po redu, studijski album „A Head Full of Dreams“ svojim koloritom i pozitivnošću na najbolji mogući način je najavio ono što su fanovi mogli očekivati na njihovoj predstojećoj turneji. Kod onih koji su zavoljeli ovaj bend u prethodnoj deceniji posljednji album je probudio skepticizam prema novom zvuku, smatrajući da su izgubili svoju autentičnost. Međutim ova turneja dokazuje da Coldplay nikada nije bio više autentičan nego sada premašivši sva očekivanja i novih i starih fanova uz energičan spektakl pun izuzetnih vibracija, spontanosti i naravno kvalitetne muzike iskusnih muzičara.

Aktuelna turneja počela je 31. marta, a ja sam imala zadovoljstvo da ih slušam live u Londonu, na Wembley stadionu gdje su održali četiri uzastopna koncerta u periodu od 15-19. juna. Prvobitni plan je bio da se održe “samo” tri, ali s obzirom da su karte rasprodate za svega nekoliko sati, dodat je još jedan datum, 19. jun, takođe rasprodat.

Koncert je počeo u bržem ritmu uz zvuke sa najnovijeg albuma, pjesmom po kojoj su album i turneja i dobili ime -A Head Full of Dreams... Uz spontanost šarmantnog frontmana Chris Martina koji je jurio duž čitave bine postavljen duboko u publiku, pred kraj uvodne pjesme izletilo je mnoštvo konfeta duginih boja koje su označile početak Coldplay magije.

Neposredno prije koncerta, na ulazu u stadion svih 7500 fanova su dobili svijetleće narukvice koje su mijenjale boje u ritmu muzike i na taj način mi, oduševlejna publika, bili smo dio fantastičnih svjetlosnih efekata koji su bojili Wembley iz pjesme u pjesmu.

Osim fantastičnim vokalom tokom cijelog koncerta, Chris nas je oduševio i za klavirom u baladama Everglow a specijalno The Scientist koju smo pjevali svi skupa, od riječi do riječi! Ipak, najviše suza i glasnih uzdaha izazvao je jedan od njihovih najstarijih, dodala bih i najboljih, hitova Fix You. Gitarista Jonny Buckland, basista Guy Berryman i bubnjar Wil Champion koji su konstantno bili briljantni, posebno su moćno isprašili svršetak pjesme Paradise u elektro obradi DJ Tiesta, što je publiku odvelo, ili bolje reći odnijelo, u novu dimenziju Coldplay ekstaze.

Znali smo da je vrijeme za jedan od njihovih najvećih, ali i najljepših hitova Yellow čim smo čuli prve, toliko poznate akorde, i istovremeno vidjeli da je sve oko nas odjednom postalo žuto. Hitovi su se zatim ređali: od onih starijih i mnogima dirljivijih, Clocks, Viva La Vida, do onih novijeg datuma, većinom veselih ili kako bi Englezi rekli “uplifting”, poput Every Teardrop is a Waterfall, Charlie Brown, pomenute Paradise...

Poseban doživljaj je bio kada je bend prešao sa glavne scene na manju binu koja je bila negdje u sredini publike, gdje su izveli nekoliko balada, između ostalih i Magic. Tačno 20 godina zajedničkog iskustva na sceni učinilo je da Coldplay, pored nevjerovatne izvođečke energije, donese besprekoran zvuk koji kao da je bio bolji od onog u studiju.

Wembley je tokom čitavog koncerta bio obojen vedrim bojama, vatrometom, konfetama, svijetećim narukvicama ali sve to nije moglo da se poredi sa energijom koju je Chris Martin sa bendom prenio na publiku. Spontanosti i šale nije nedostajalo, a bend nas je podsjetio na neke velike ličnosti koje su nas napustile u ovoj godini, poput David Bowie-a čiju su pjesmu Heroes izveli i Muhameda Alija čiji su video snimak (govora) pustili između pjesama. Pored Bowie-a i Alija, podsjetili su nas i na poznati monolog Charlie Chaplina iz filma Veliki diktator koji je odjeknuo Wembley arenom kao još jedan poziv na buđenje, toleranciju i poštovanje među ljudima.

Kulminacija je uslijedila sa pjesmama Adventure of a Lifetime, Hymn for the Weekend, A Sky Full of Stars i njihovim najnovijim singlom Up&Up, kojim su završili spektakularan nastup, izazivajući najljepše moguće emocije kod publike: kao u transu smo se smijali, plesali, skakali u ritmu, obasjani šarenilom koje se odigravalo oko nas - i u nama. Raspoloženje koje je Coldplay prenio bilo je toliko dobro da nas nije napuštalo ni kada smo, čini mi se svih sedam i po hiljada duša zajedno, krenuli ka jednoj (naravno najbližoj) metro stanici - što je izazavalo zastoj od minimum sat vremena. Ipak, nije bilo mjesta nervozi, horski smo pjevali dobro poznati refren Viva la Vida i druge pjesme još svježe u ušima, dok smo strpljivo čekali da dođe red kada ćemo krenuti kući.

Da su Coldplay nadmašili sami sebe, dokazali su i na ovogodišnjem Glastonbury festivalu, gdje su se pojavili četvrti put kao headlineri - muzički kritičar uglednog Guardian-a tom nastupu je dao punih pet zvjezdica! U Ujedinjenom Kraljevstvu koje je ovih dana sve samo ne ujedinjeno zbog političkih prilika i činjenice da je u četvrtak (24. juna) izglasan izlazak iz Evropske unije, ljudi koji su ispratili njihov koncert na završetku ovogodišnjeg, nadaleko čuvenog festivala u nedelju (26. juna) komentarisali su na društvenim mrežama da je u ovakvim trenucima Coldplay baš ono što je trebalo čitavom kraljevstvu da rastjera oblake sa ostrva i donese pozitivu i dobro raspoloženje.

I možda se svo ovo šarenilo i pozitivna atmosfera nekome ne čini kao valjan razlog da ponovo presluša hitove ovog benda ili postane fan novog albuma, ali razlog za ljubav prema ovom bendu se ne pronalazi u razumu već u srcu: Coldplay svojom muzikom i koncertima donosi ono što nam je svima sve potrebnije – iskrenu emociju, spontanost i puno pozitivne energije.