I studijska verzija pjesme je pokazala koliko mnogo se u nekoliko jednostavnih riječi i nekomplikovanim ritmom, uz nježnu, golicavu podlogu na klavijaturi može snažno opisati nedostajanje. Bez neprevodivih metafora, prostim jezikom ispisana i opjevana bol nemanja, praznina, samoća, želja i ljubav koja se razbila pred onim što je mogla postati. Ali onda se pojavila ta verzija uživo, i oživjela je i onog koji pati, i predmet patnje, i dozvala sve što jedan slušalac nije mogao ni znati da pamti. Ekspresija Samuela Herringa i njegova prirodna opuštenost, koja se (znam, nevjerovatno je) manifestuje zgrčenošću i opiranjem, dali su ovoj pjesmi silinu kojom se izdigla iznad sebe i započela novi život (ili odsustvo istog) u okviru dramskog, jednako koliko i u muzičkom smislu. Tuđa bespomoćnost tako rijetko postane naša, ali Herringova ubjedljivost je taj most preskočila, a ne prešla.

Singl „Ran“ je najava za novi album „The Far Field“, koji će biti zvanično objavljen početkom aprila.