Šest aukcionara se izmijenilo tokom 13 sati koliko je trajala aukcija ukupno 350 predmeta, od dizajniranog gramofona Brionvega, koji je kupljen za 257.000 funti sterlinga, i raznih kućnih komada do umjetničkih slika iz lične kolekcije Dejvida Bouvija. Pitchfork prenosi da je ukupna vrijednost prodatih primjeraka 32,9 miliona funti sterlinga odnosno 41,1 miliona dolara!
Zbog zdravstvenih tegoba koje su ga mučile u posljednjih šest godina, posebno srčanog udara koji je imao prije četiri mjeseca, u Nešvilu je preminuo Leon Russell, legendarni muzičar i kompozitor, koji je svoje mjesto dobio u Rock and Roll Hall of Fame i u Songwriters Hall of Fame 2011. godine.
U pedesetak godina muzičke karijere kombinovao je sve moguće podvarijante bliske rock muzici: country, bluegrass, surf, kao i blues, gospel, uključujući i pop. Poznat je bio po saradnji s mnogim muzičarima, kao što su Joe Cocker, J.J. Cale, Gram Parsons, Elton John i drugi, a njegovu su najpoznatiju pjesmu „A Song for You“ snimili, pored Cockera, i the Carpenters, the Temptations, Neil Diamond, Lou Rawls, Dusty Springfield, Ray Charles, Aretha Franklin i Willie Nelson.
Izuzetan instrumentalista neobičnog imidža je, po riječima supruge, umro u snu. Imao je 74 godine.
Godina koja je počela šokantnom smrću Dejvida Bouvija okončava se dostojanstvenim odlaskom još jednog velikana rock kulture, koji je takođe snimio poetski i muzički epitaf izuzetne snage, na kraju svog životnog putovanja od 82. godine.
Pjesnička senzibilnost i suptilnost sa kojom je Leonard Koen interpretirao i osjećao muziku uz koju smo odrastali i poezija koja oduševljava i neke nove generacije čini ga besmrtnim umjetnikom u punom smislu te riječi, prije svega poetom pa tek potom kantautorom koji je obilježio drugu polovinu XX vijeka. Na svom poslednjem, meditativnom albumu" You Want it Darker" , objavljenom prije dvadeset dana, pripremao se, mirio sa Smrću, a u naslovnoj pjesmi ponavlja stih "I am ready, my Lord", svjestan da su dani već odbrojani. U nedavnoj izjavi za magazin Njujorker sa budističkim mirom je kazao “I am ready to die”, kao da je to tek stih iz njegove pjesme.
Autor je brojnih antologijskih pjesama, albuma i zbirki poezije, i jedan od nekoliko najuticajnijih kantautora svog vremena. Samozatajan gospodin otišao je sa ovoga svijeta onako kako je i živio, skromno, bolje reći nenametljivo i dostojanstveno, kao jesenji list koji lelujavo pada na tle podsjećajući nas na misteriju prolaznosti. Uz trepet vječnosti u šapatu vjetra koji samo povremeno utihne, e da bismo se obradovali životu i uživali u Ljubavi, o kojoj je Koen najčešće pjevao, kao niko drugi.
Mada još uvijek nismo vidjeli veći dio najboljih filmova ove godine, jer se po pravilu čuvaju za decembar ili su bili prikazani samo na festivalima ali ne i u bioskopskim dvoranama (pa shodno tome nema ni piratskih snimaka na netu), već se pojavilo nekoliko izuzetno zanimljivih, iako veoma kratkih najava za 2017. godinu. Fokusirali smo se na ekranizacije SF strip serijala, od kojih je “Ghost in the Shell” definitivno najpoznatiji, čak i među manga izdanjima, a “Guardians of the Galaxy” najsvježiji u sjećanjima gledalaca koji su bili oduševljeni prvim nastavkom. No, najprije pogledajmo tek prikazane prve kadrove iz novog filma Lika Besona, baziranog na modernom evropskom strip klasiku Pjera Kristina i Žan-Kloda Mezijera.
Obično počne bezazleno, od “Rain Keeps Falling on my Head”, nastavi s “Here Comes the Rain Again” a najčešće završi sa “Rainy Night in Soho” raspoloženju, jer svaka dugotrajna kiša ubija pojam raspoloženja, nakon nekog vremena prestaje biti zabavna i dražesna i postaje instrument prolazne depresije.
“Opet je kiša” ne dobuje u ritmu tam-tama, ali Remi pjeva na kiši, nešto kao Džin Keli u čuvenom filmu samo puno seksipilnije. Erotika je opipljiva i u glasu pjevačice Elementala, bolje reći neka zaljubljiva zanesenost lirskog subjekta, junakinje pjesme koja je bila zapisana a za koju nije ni bila planirana muzika.
Aranžman je raspisan precizno ali ostavljajući prostora za nadahnutu improvizaciju bubnja, što je i neka vrsta kontrapunkta fino temperovanom klaviru i basu koji predstavljaju ritmičku bazu pjesme, sve preliveno pizzicato puderom. Pošto su stihovi nevini kao jutarnja rosa, to jest zvuče kao da ih je pisala djevojčica (u ljubavi) kojoj kiša ne unosi nemir niti kvari raspoloženje, katarza nije izostala.
Onaj osjećaj kad pokisnemo do kože jer smo se kiši prepustili, pa se osjetimo pročišćeno, potpuno, s viškom pozitivne energije.
Najljubavnija pjesma s albuma „Male Laži“ zagrebačkog benda Svemir je dobila svoju kratku i upečatljivu filmsku priču, jer za ono što je napravila rediteljka Marina Uzelac, „spot“ je previše obična riječ.
