Upravo ove dvije današnje najave su ogledalo takvog koncepta. Indie atrakcija i glas koji smo zapamtili, ali je u nekom trenutku bilo upitno da li ćemo ga ponovo slušati u nekoj svježijoj varijanti, vraća se u Crnu Goru nakon dvije godine s podebljanom stvaralačkom i izvođačkom biografijom.
Svemirko je posebno značajan za našu redakciju, jer je jedan od prvih muzičara o kojima smo pisali, budući da smo negdje u isto vrijeme i krenuli, on sa Svemirkom, mi sa Stereo Art portalom. Zaintrigirao je javnost singlom "Tajne svemira" koji je u to vrijeme i na našoj stranici imao ogroman broj pregleda, a zatim je tu bio i intervju, nekoliko dana pred izlazak prvog albuma "Vanilija", sa preko tri i po hiljade 'čitanja' u kome je bez imalo pompe otkrio svoj identitet. Tako je Marko Vuković sa bendom prvi put dobio poziv od organizatora budvanskog Novog Vala, da nastupi u Crnoj Gori. Nešto kraći nastup nego što je planirano (a bile su neke vremenske neprilike u pitanju koje su kompletan festival dislocirale), na neki je način bio dovoljan da se već tada osjeti da se radi o odličnom koncertnom bendu, ozbiljnom utoliko koliko ozbiljnost može da priušti u isto vrijeme i vrhunsku zabavu, i nadali smo se da će poziva biti sa svih strana. Njihov rad počiva na temelju muzike koja neodoljivo vuče na osamdesete, ali je to samo utisak koji se potkrada unutar savremenih oscilacija mješavine nemarne bezosjećajnosti i tetatralne emotivnosti, stvarajući osjećaj poznate krivice unutar prostora u kome nismo igrali ama baš nikakvu ulogu. Ta bliskost svakidašnjih situacija (loših ili manje loših) lirski precizno uobličenih i mogućnost da se uz muziku zapleše, od starta su Svemirka izdvojili u vrtlogu sličnih projekata. 'Projekat' jer ga je Marko Vuković sam tako nazvao u pomenutom intervjuu, ali preraslo je to u ozbiljnu bendovsku priču u međuvremenu. Bedem Fest ovog puta pogađa u centar. Nakon što su u Beogradu u Drugstoreu pjevali pred (skoro ili bez 'skoro') dvije hiljade ljudi, bez problema napunili Tvornicu, ništa manje ne očekujemo ni od nikšićke pozornice.
Debi album “Vanilija” je redefinisao je pop-rok muziku na postjugoslovenskim jezicima i pridobio obožavaoce u svim urbanijim sredinama bivše zajedničke nam države. Aktuelni album “Tunguzija” ne manjka kvalitetom, iako publika manje pjeva horski te pjesme na nastupima, uživo zvuče kao na studijskim snimcima, samo razuzdanije i još šarmantnije, pa koncert Svemirka na Bedemu istinski raduje sve ljubitelje sofisticirane nezavisne scene, a mi smo dio te ekipe. 'Svemirizacija' regiona je uhvatila zalet i bio bi grijeh ne razbuktati tu pomamu bar nekim novim singlovima do kraja godine.
Madame Piano je bila aktuelna devedesetih, nenametljivo aktuelna, s nekoliko hitova koji su nas uvijek podsjećali na to koliko moćan vokal ima, i koliko je van svih muzičkih tokova koji u bili aktuelni u tom periodu. Pobjedom na Beogradskom proleću 1993. godine je skrenula pažnju šire javnosti na sebe, a tri studijska albuma su u ono vrijeme, i s njenom osobenošću koja nije igrala na kartu uklopivosti, zaista bila veliki uspjeh. Neka neodređena najava novog albuma krajem prošle godine za jednu srpsku TV kuću nam je malo probudila radoznalost, a ova festivalska kao da njen povratak nakon petnaest godina (ko zna čime izazvane) medijske tišine na neki način ozvaničava. Ko će je pratiti na sceni, da li će dominirati njena nekadašnja pomalo latino, a na ivici etno džeza harizmatična melodičnost, ili je u međuvremenu sebe ipak smjestila na neku drugačiju muzičku (ne)ravan, to ni organizatori, ni Ljiljana Rančić ne žele još uvijek da nam otkriju. Sve u svoje vrijeme, očigledno.
Organizatorski tim Bedem festa je i ove godine spojio naizgled nespojivo, i opet nas i čude i fasciniraju u isto vrijeme. Dva kvalitetna izvođača potpuno različitih poetika na istom mjestu su kao obećanje da će se ugoditi i onima kojima je teško ugoditi. S nestrpljenjem očekujemo nove najave.
