U ljeto 2015. u kultnom podgoričkom kafiću “Berlin” zasvirali su Antonio Sanchez i kurvini sinovi, po priči koju sricaju njihovi soft core fanovi drugi put uopšte, a prvi put nakon famoznog, kurčevitog koncerta na SeaRock festivalu u Kotoru. Prema legendi, nastup su počeli psujući Brana Mandića, moćno pero CG kolumnistike i, prema tvrdnjama nekih očevidaca, hard core fanu benda koji čine Dušan, Filip i Zarija, a ubrzo je drugopomenuti, basist po zaduženju u triju, razbio zabludu – ovo je zapravo bio treći nastup metamuzičke grupacije koja se sastaje po fensi podrumima, uskim sobama, piči simultane svirke u zajedničkim snovima i, poneki zbore, u noćnim morama B. Mandića, koji nije izdržao psihološki pritisak nego je dobacivao muzikatnima ("dali sve bez sebe" do "takva svirka se godinama nije čujala u PeGe" nažalost nisu zabilježene na snimku, pa nije sigurno da ih je izvikivao B.M.), prozivao ih poimenice, nemilice, i uzbunjivao prisutne svojim upadicama, u pauzama između ukupno dvanaest bjesomučnih, perverznih pjesama (od kojih dvije obrade "Lomi Povlo" i "Imala je lijepu rupicu na bradi" + underground hit "Pirsing").
U želji da lično posvjedoči o toj večeri i tom kurvinskom koncertu, evo što je Brano zapisao (tekst prenosimo u integralnoj verziji):
Duže od decenije Stonsi nisu objavili studijski album, ali, vjerovali ili ne tj. radovali se tome ili nešto manje, to će učiniti u decembru ove godine. Biće to album obrada bluz standarda iz pedesetih i šezdesetih godina. Tako se vremešne legende rok muzike na neki način vraćaju na početak, zaokružujući impozantan opus koji je počeo njihovim energičnim i drčnim verzijama ritam i bluz pjesama, sa tek ponekim autorskim izletom na prvim pločama.
25. (sic!) album The Rolling Stones nosi naziv “Blue & Lonesome”, koji upućuje na poznatu tematiku i klasične idiome žanra a zanimljivo je da je čak četiri od dvanaest pjesama napisao Little Walter, majstor usne harmonike. Tu su i dvije pjesme Howlin' Wolf-a, legendarnog bluzera koji je značajno uticao na njihov rani period tj. sredinu šezdesetih kada su The Glimmer Twins i ekipa, u to vrijeme sa Brajanom Džonsom, snimili antologijski cover “ Little Red Rooster”-a (u originalu song Vilija Diksona, još jedne bluz gromade).
Producent ovog albuma, snimljenog tokom prošle godine za circa tri dana, je Don Voz (D. Was), koji je producirao nekoliko poslednjih izdanja slavnog benda, od “Voodoo Lounge” do “A Bigger Bang”-a.
Treći autorski album Solanž Nouls već je pobrao veoma pozitivne kritike, u godini u kojem je i Bijonse objavila izuzetno uspješno ostvarenje, a po opštem mišljenju i jedan od najkvalitetnijih albuma 2016. godine.
Solanž je ostala vjerna R&B zvuku prilagođenom njenom prefinjenom ukusu, bez potenciranja izvođačkih performansi, koje su nesporne. Jednostavno rečeno, ona se ne razmeće glasovnim mogućnostima, muzika joj je važnija od scenskog nastupa, nije tako dinamitna i jedina bitna tokom vokalne odnosno scenske izvedbe, za razliku od njene slavnije i mnogo ambicioznije sestre. Možda ih ne bi ni trebalo upoređivati, baš zbog brojnih različitosti.
Poslušajte dvije pjesme sa "A Seat at the Table", i pogledajte spotove koje je Solanž lično režirala.
Semplovani sovin huk i minimalistički akustični zvuk kroz koji se probija šapat Dunje Dačić, alias Dojo, gradi pomalo mističnu, zlokobnu atmosferu u njenom novom singlu. Dosljedna gotičkoj ikonografiji u video prezentaciji svog rada ona djeluje sasvim na svom terenu u spotu koji je režirala Darija Basta u saradnji sa Dušanom Petkovićem, koji vizuelno veoma upečatljivo predstavlja Dunjine muzičke preferencije.
U Crnoj Gori Dojo je nastupila samo jednom, prošlog ljeta na festivalu “ Novi val” u Budvi, a do sada je objavila EP “Endings” a zatim i EP “Solstice” na kojem se nalaze pjesme “Soul” i aktuelna “White Which”, za koje su snimljeni prikladni goth spotovi. Pažnju publike privukao je i video za “Lost One”, još jedan singl lo-fi estetike, spoj akustike i elektronike, sa njenog prvog EP izdanja.
Prorok Danilo pripovijeda o trojici mladića svezanih carem Navuhodonosorom, jer se ne htjedoše klanjati njegovim idolima, i bačenih u plamenu peć sred Vavilona, iz koje, budući razvezani i od plamena pokriveni nekom nebesnom prilikom, koja se Navuhodonosoru izdaleka učini podobna Sinu Božjem, pjevahu pokajnu i zahvalnu pjesmu prizivajući svu prirodu da blagoslovi Gospoda, po čemu se car zadivi. Tu su njihovu pjesmu protestanti, od svoje velike pošte na Sveto Pismo, makli iz Svetog Pisma, te je nema ni u Daničićevom prijevodu sa njemačkog na narodni jezik.
Sarajevski bend Billy Andol još uvijek govori kroz svoj prošlogodišnji album „Linije“, što će reći da ni jedna od pjesama nije bila vezana za momenat objavljivanja, i da svježina onoga o čemu pjevaju i na koji način, bez problema garantuje svakoj od pjesama izvjesnu svevremenost. Bar kad su naši prostori u pitanju.
