Tri godine nakon veoma uspješnog debi albuma London Grammar su obradovali obožavaoce novim, novogodišnjim singlom. Hana Rid počinje pjesmu a capella, u tradiciji folk balada Albiona, a zatim se uključuju gitara, klavir i simfonijski orkestar. Odstupivši ovom prilikom od komercijalne, dobitne formule pop elektronike kojom su se proslavili, britanski trio se još više približio mainstream-u u aranžmanski pročišćenoj i, zapravo, emotivnijoj varijanti. Efekat bi mogao biti još sugestivniji da pjevačica, bez sumnje veoma nadarena, nema potrebu da se “pohvali” vokalnom tehnikom, ali čini se manje nego je to bio slučaj ranije.
Na početku Nove godine, u kojoj vam muzička redakcija Stereo Art magazina želi sve najljepše, skupili smo sve najbolje albume protekle godine na gomilu, naravno u skladu sa ličnim afinitetima Dragane, Srđana i Novaka. Ova lista ne pretenduje da bude konačan izbor, već neka vrsta uvida u vanserijske albume objavljene tokom 2016. kako bi poslužila kao itinerer - iliti putokaz - za pronalaženje izuzetne autorske muzike, žanrovski raznovrsne ali, primjetićete, ipak srodne u krajnjoj liniji. Ovaj put ograničili smo se na inostranu produkciju, a uskoro ćemo objaviti i listu najboljih regionalnih albuma i singlova.
Kada sumiramo proteklu godinu gledajući i analizirajući malobrojne najbolje i mnoge “najbolje” spotove koji su obilježili prethodnih 365 dana, čini nam se da je bilo baš malo toga što će ostati upamćeno na duže staze. Možda su video klipovi stvar trenutka, ali zar je previše očekivati makar nekoliko desetaka onih veoma kvalitetnih koji su snimljeni i režirani “dubinski”, a ne samo površinski – tokom punih godinu dana? Nažalost, popularna subkultura u svojim glavnim tokovima nije više ni mediokritetska nego podilazi najnižim ljudskim porivima, pa čak i najidiotskijim ukusima. Iz te nepresušne fontane bezidejnosti i besprizornosti izdvojili smo (moguće) najbolje, što ne znači da nam neki nisu promakli. Ili su jednostavno bili samo dobri ili korektni, ali ne i odlični.
Sve popularnija Luce nedavno je snimila prigodnu božićnu pjesmu, reklo bi se u maniru klasičnog nešvilskog sound-a. Lucija Ćustić se ovom prilikom ne "razmeće" Glasom, tačnije ne pušta mu na volju , iako potpuno svjesna svojih kvaliteta u tom smislu, kao što to čini u singlu “Vraćam se” koji nas je osvojio emotivnošću i empatijom u interpretaciji. “Božićni dar” je bliži džez muzici, vokal je blag i nježan, takoreći odgovarajuće blagdanski, a aranžman Duška Mandića prava filigranska majstorija.
Uživajte, i svima koji danas slave - srećan Božić!
Vladimir Skočajić Skoča predstavlja svoj izbor najbolje ovogodišnje muzike, po običaju sa puno naklonosti prema raznovrsnim žanrovima i muzičarima. Na ovoj listi se nalaze i neki od favorita redakcije Stereo Art magazina, koja će krajem sledeće sedmice predočiti spisak od 50 (+) albuma koji su obilježili 2016. godinu.
Evo Skočine najave za radio emisiju koju možete čuti ako kliknete play u donjem lijevom uglu ove stranice:
Vau, Dirty sisters su snimili ponajbolji gitarski solo sjeverno od Niša i zapadno od Morave, ove godine. U prevodu – Prljave sestre prže garažni rockandroll koji je rijetkost na ovim prostorima, pod uticajem valjanih američkih i britanskih ritam i bluz i garažnih bendova. Njihov bezimeni debi možete čuti na linku https://prljavesestre.bandcamp.com/album/prljave-sestre
U pitanju je trio koji čine Miloš Pavlović, vanserijski gitarista i ujedno glavni vokalista, Petar Milosavljević na basu i usnoj harmonici i Marko Naskov za bubnjevima. Oni su potpisnici neočekivano uvjerljivog i vraški prljavog gitarskog rock albuma, vrlo prijatnog prednovogodišnjeg iznenađenje za fanove bazične rokenrol filosofije, neupeglanog zvuka i neizbježne distorzije. Pritom su im tekstovi društveno angažovani, smisleni, leže kao kec na desetke.
