Kako pisati o p(j)esmi koja ushićuje i istovremeno minuciozno plete mrežu melanholije? Šta je uostalom Sreća, San, koliko uopšte ima lica Ljubavi?
Novi novogodišnji singl kultne beogradske grupe -čija je jedina konstanta Ognjenka Lakićević- zvuči omamljujuće, tako tanano a aražmanski slojevito, u isti mah neodoljivo prijatno i takođe sanjivo, kao poljubac u snu, ali na tvrdom jastuku.
U muzičkoj ravni bogata i maštovita upotreba instrumenata vrhunac vjerovatno postiže galantnim gitarskim rifom Nikole Berčeka, koji kao da se ponavlja premalo puta eto toliko obuzima slušaoca, ali ono što potpuno razoružava jesu čarobni ženski vokali (svi drugi epiteti bili bi eufemizmi) - Olje koja je i napisala tekst, ali i Une Gašić u suptilnoj pratnji, sa stihovima koji su kontrast onima koje pjeva Lakićevićka.
Možda najljepši singl benda Autopark koji nas tako rijetko, poslednjih godina samo uoči Nove godine obraduje studijskim snimcima, a još rjeđe priređuje koncerte, što čini ovaj neopisivi šestominutni užitak još dragocjenijim… Jer, kako opisati sva osjećanja i stanja koja u slušaocu "Biti srećan pa šta" proizvodi, kad je jedna pjesma insert iz sna, djelić tj. više parčića ljubavi, te jedan dobar komad života koji se ne prepričava – već proživljava…
Četiri Zlatna Globusa osvojio je film “Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” – za najbolji film i scenario u kategoriji drama, najboljeg sporednog glumca, Sema Rokvela, i, po mnogima očekivano, za najbolju glavnu glumicu.
Frensis Mekdormand, briljantna kao majka u pomenutom filmu koja je riješena da nadležni otkriju ko je krivac za ubistvo njene kćeri, samo je jedna od nagrađenih žena u mnogim kategorijama na 75. ceremoniji dodjele Zlatnih globusa na kojoj je dominantna tema bilo seksualno uznemiravanje i generalno podređen položaj žena u Holivudu, dok su među nagrađenim filmovima dominirali crnohumorni, satirični tonovi.
Tokom 2017. godine žene su dominirale muzičkom scenom, čini se kao nikada ranije: Lorde, Taylor Swift, St. Vincent, Lana Del Rey, Fever Ray, Bjork, Haim, Jessie Ware, Tori Amos, (Alison) Goldfrapp, Lee Ann Womack, Margo Price, Mavis Staples, čak i Angel Olsen sa samo par novih numera; potom debitantkinje koje su osvojile pozornost i samouvjereno zauzele glavnu muzičku pozornicu: SZA, Kelela, Bedouine, Phoebe Bridgers , Kelly Lee Owens, Girl Ray, Amber Coffman; one koje to formalno nisu ali su stekle širu popularnost drugim albumom, koji je (redom) značajan pomak u karijerama Julien Baker, Julie Byrne, Aldous Harding, Japanese Breakfast, Marike Hackman, Nadie Reid; zatim već afirmisane kantautorke: Laura Marling, Feist, Courney Barnett , Charlotte Gainsbourg, Rhiannon Giddens, Aimee Mann, Juana Molina, Jesca Hoop , Valerie June, ili, pak, Joan Shelley , Erin Enderlin, Juana Molina, Torres, Zola Jesus, Chelsea Wolfe, Whitney Rose, Jane Weaver, a da ne pominjemo pjevačice bendova u kojima su ne samo to nego i (ko)autorke pjesama: The xx, Wolf Alice, Hurray For The Riff Raff, Big Thief, Paramore, Alvvays, The Weather Station, Waxahatchee, Amanda Anne Platt & The Honeycutters…
Ako preslušate samo albume gore pobrojane steći ćete više nego dobar uvid u prošlogodišnju produkciju, u kojoj su njine muške kolege nerijetko bivale neobično ambiciozne, neki čak i previše.
Radnja video spota kojim Džastin najavljuje četvrti, “veoma ličan album inspirisan porodicom” smještena je u Kuala Lumpur 2028. godine, prestonicu Malezije u kojoj roboti još uvijek nisu propjevali, ali jesu proplesali. Spot je uobičajeno šarmantna, razbibrižna plesna porcija, ali uvodna pjesma nekako ostaje u drugom planu – ma koliko pojačavali ton, na sugestiju izvođača - tako da se još uvijek ne može steći pravi dojam šta je tačno Timberlejk pripremio u muzičkom studiju. To ćemo vjerovatno saznati slušajući sledeći singl, odnosno album “Man Of The Woods” koji izlazi 2. januara, na kom nastavlja do sada (komercijalno) vrlo uspješnu saradnju sa Farelom Vilijamsom, što bi značilo da ne odstupa od prepoznatljive R&B+Funk+Pop matrice za širi auditorijum.
Bogatu diskografsku godinu koju su obilježili izuzetni debi albumi o kojima smo već vijećali, te alternativni i još alternativniji bendovi bez nade da će rok muzika u skorije vrijeme postati dio mejnstrima, sa pregršt kvalitetnih, nerijetko vrhunskih albuma koje možete preslušati na Bandcamp platformi, pokazuju da je regionalna scena itekako u formi, da se muzičari dovijavaju i prilagođavaju novonastaloj ne baš bajnoj situaciji ali da inspiracije ne manjka, pa iako nema više velikih rok bendova (šta god to značilo) nezavisna rock i pop scena kao da nikada nije bila raznovrsnija, posebno u Hrvatskoj, buja toliko puno talentovanih kantautora i kantautorki, malih-velikih bendova sa pjesmama koje se pamte godinama. Evo koje su to pjesme i najbolji albumi, po izboru članova muzičke redakcije Stereo Art magazina, u godini za nama:
Sinoć je Hladno pivo upečatljivim koncertom – uz njihove najpoznatije pjesme i neočekivanu, dirljivu posvetu Miladinu Šobiću - otvorilo bogatu rokersku i hiphopersku feštu koja se odvija na trgovima Budve i Kotora, gdje je skoncentrisana zavidna rokenrol i ina energija, toliko snažna da nema premca ni u velikim gradovima u okruženju.
Evo satnice predstojećih nastupa, po danima odnosno večerima koje slijede:
