“Džoker” je koliko psihološka toliko i sociološka studija: na površini govori o klovnu koji sanja da postane stend ap komičar, tačnije o poremećem čovjeku koji suštinski želi da bude prihvaćen, da nađe svoju svrhu u društvu kojem (ne) pripada. Kada postane ubica, dobija svoju društvenu ulogu – on je, reklo bi se, rođen da bude zlikovac, ali da li je baš tako?

Žaoakin aka Hoakin Finiks “hoda po ivici”, kao antijunak kojeg shvatamo, moguće čak sažaljevamo u određenoj mjeri, uprkos njegovim neprihvatljivim, najprije čudnim, potom neshvatljivim pa luđačkim postupcima, ali postupcima koji imaju jasno preciziranu motivaciju - naposljetku postavši nestvarno lud, mada itekako svjestan stvarnosti koja ga čini takvim kakav je! Sve to na oštrici noža se krećući, na momente plešući samoispunjeno, ali ne skrećući u nekakvo apsolutno amoralno djelo koje promoviše nasilje, kao što su mu to spočitavali u Americi, prije nego je i počelo prikazivanje filma u bioskopima... Autor – a ovo za divno čudo jeste autorski film nastao u srcu holivudske industrije - se samo okoristio, kao pogonskim gorivom, mitologijom superlika iz stripa i filmovanim, "blokbastičnim" verzijama istog, takođe.

“Džoker” je koreografija zla, anatomija jednog negativca, koji igrom slučaja postaje slavljen zbog svojih (zlo)djela, ali i lobotomija klasne podjele u savremenom osakaćenom, odljuđenom kapitalističkom društvu. Opasan film za opasna vremena, i svakako nešto što nismo očekivali, ali što je moralo, kad-tad, da se dogodi i u samom Holivudu.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio