Top Liste
Kao što smo vas već obavijestili album godine po izboru redakcije potpisuje kantautorka Ana Ćurčin, a album godine takođe ima trio Repetitor. Oba albuma su skupila po 27 poena po izboru članova muzičke redakcije Stereo Art magazina, a nešto malo manje – ukupno 23 – dobili su Valentino Bošković, zasluženo bronzani odnosno srebrni ako računamo da “zlato” dijele pomenuti. Četvrta pozicija čekala je Kralja Čačka, kojem je dugo trebalo da objavi svoj prvi album, a debi benda NLV iz Pule zauzeo je petu poziciju.
Pored najboljih albuma potrudili smo se da navedemo i singlove i EP izdanja iz regiona koja su obilježila godinu za nama. “Godinu dana” proletilo je časkom, a nije da nije bilo muzike u kojoj bismo uživali, zar ne?
1.
2. odnosno 3.
Na početku Nove godine, u kojoj vam muzička redakcija Stereo Art magazina želi sve najljepše, skupili smo sve najbolje albume protekle godine na gomilu, naravno u skladu sa ličnim afinitetima Dragane, Srđana i Novaka. Ova lista ne pretenduje da bude konačan izbor, već neka vrsta uvida u vanserijske albume objavljene tokom 2016. kako bi poslužila kao itinerer - iliti putokaz - za pronalaženje izuzetne autorske muzike, žanrovski raznovrsne ali, primjetićete, ipak srodne u krajnjoj liniji. Ovaj put ograničili smo se na inostranu produkciju, a uskoro ćemo objaviti i listu najboljih regionalnih albuma i singlova.
Kada sumiramo proteklu godinu gledajući i analizirajući malobrojne najbolje i mnoge “najbolje” spotove koji su obilježili prethodnih 365 dana, čini nam se da je bilo baš malo toga što će ostati upamćeno na duže staze. Možda su video klipovi stvar trenutka, ali zar je previše očekivati makar nekoliko desetaka onih veoma kvalitetnih koji su snimljeni i režirani “dubinski”, a ne samo površinski – tokom punih godinu dana? Nažalost, popularna subkultura u svojim glavnim tokovima nije više ni mediokritetska nego podilazi najnižim ljudskim porivima, pa čak i najidiotskijim ukusima. Iz te nepresušne fontane bezidejnosti i besprizornosti izdvojili smo (moguće) najbolje, što ne znači da nam neki nisu promakli. Ili su jednostavno bili samo dobri ili korektni, ali ne i odlični.
Vrijeme ima svoja zakrivljenja, ono ne teče podjednako, istom brzinom za sve, ali ga ipak dijelimo i pred njegovim smo konačnim sudom, koji će da nas potvrdi ili odnese u duboku podsvijest. Crvotočine postoje, ali isto tako i kalamračine! Nekog pojede mrak, nekog crvi, a neko ipak nađe najkraći put do svog željenog ili slučajnog odredišta. Ne postoji mapa, GPS ili bilo šta slično, već samo proizvoljnost, uslovljena postojanjem i trajanjem. Ne zna se do čega je od te dvije uslovnosti teže doći, kako ontološki, tako i u praksi. Kako u životu, tako i u rokenrolu. Teško je nastati, a još je teže trajati!
Krenimo od toga da je u pretpostavljenom trajanju, prvenstveno važno postati, da bi bili uopšte izloženi (u)sudu vremena i njegovom trajanju.
