Teško mi je pala spoznaja da jedan od najdražih punk rock bendova, The Gaslight Anthem, više nije na tragu sopstvene poetike, ali nekako sam sažvakala taj njihov zaokret u stilu i izrazu, prihvatila i malo čak i zavoljela tu umekšanu, da ne kažem mlitaviju verziju onoga što su nekad bili, i album „Get Hurt” uz dosta truda, uzidala u svoj DNK zapis. A oni kao bend više i nisu ništa, do nekog novog okupljanja.

piše: Vladimir Skočajić Skoča

Uvek je mislila da niko nema sređeniju sobu i nesređeniju tašnu od nje. U sobi je sve bilo pod konac – knjige na polici su čak bile poređanje po visini – ali unutrašnjost njene tašne je izgledala kao da je pala bomba. Tu je bilo svega: šminka, ruževi, naočare za sunce, neotvoren par čarapa, omoti čokoladica, upaljači koji rade i ne rade, prazni diskovi, hemijske olovke, punjač za mobilni, češalj, nekakvi žetoni, papirići nepoznatog porekla, karte od koncerata, džepno izdanje knjige i još tušte i tma toga. Svaki dan je sebi govorila da će je srediti, ali ispostavilo se da je to jedna od onih “od ponedeljka” aktivnosti.

Nakon serije sukcesivno objavljivanih singlova i propratnih, redom vrlo dobrih spotova, nakon mnoštva koncerata u regionu od kojih se jedan, a vrijedan, desio u novogodišnjoj noći u gradu Kotoru, Artan Lili su jednu svoju p(j)esmu posvetili Beogradu.

piše: Vladimir Skočajić Skoča

Propustio sam prvi autobus. Nisam mogao da se guram. Sledeći je došao posle 15 minuta. Bio je krcat isto kao onaj prvi. Pogledao sam na sat i skapirao da nemam vremena. Morao sam da uđem. Na sastanak sam zakasnio, mada to nikome nije smetalo osim meni. Koliko je razgovor bio konstruktivan, bolje da sam propustio i taj drugi autobus.

Neposredno posle bombardovanja desilo se pomračenje sunca. To je bilo onda kada su ljudi spuštali roletne, krili se po podrumima, a oni hrabriji su iz fioka vadili 3D naočare koje su im ostale od „Ajkule“ i krišom gledali u nebo. Kako osim par zvezda padalica na moru nikad nisam video nijednu

Stray Dogg nisu više ono što su nekad bili – Dušan Strajnić sam, otuđen i povrijeđen, skriven iza razarajućih emotivnih stanja, tužnih stihova i gitare, ni Dušan Strajnić s bendom, isti usamljenik koji je, ipak, umjesto poniranja izabrao da se socijalizuje i razigra sopstveni izraz, već je bend u pravom smislu te riječi, organizovan po zvučnim i svim drugim principima, i konačno je koncertna punoća zvuka prenesena na novo studijsko izdanje, bez obzira što autorske zasluge i dalje idu na dresu istog čovjeka.
Melodi je stajala ispred panela i mlatila praznu slamu. Moj zadatak bio je da dam testimony. Mene su kao proganjali i treba da kažem kako je biti gonjen. Nije to imalo nikakve veze sa istinom. Melodi je nosila plavu haljinu, imala je dobre mišiće, dobre noge. Sva je bila dobra.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio