Teško mi je pala spoznaja da jedan od najdražih punk rock bendova, The Gaslight Anthem, više nije na tragu sopstvene poetike, ali nekako sam sažvakala taj njihov zaokret u stilu i izrazu, prihvatila i malo čak i zavoljela tu umekšanu, da ne kažem mlitaviju verziju onoga što su nekad bili, i album „Get Hurt” uz dosta truda, uzidala u svoj DNK zapis. A oni kao bend više i nisu ništa, do nekog novog okupljanja.
piše: Vladimir Skočajić Skoča
Uvek je mislila da niko nema sređeniju sobu i nesređeniju tašnu od nje. U sobi je sve bilo pod konac – knjige na polici su čak bile poređanje po visini – ali unutrašnjost njene tašne je izgledala kao da je pala bomba. Tu je bilo svega: šminka, ruževi, naočare za sunce, neotvoren par čarapa, omoti čokoladica, upaljači koji rade i ne rade, prazni diskovi, hemijske olovke, punjač za mobilni, češalj, nekakvi žetoni, papirići nepoznatog porekla, karte od koncerata, džepno izdanje knjige i još tušte i tma toga. Svaki dan je sebi govorila da će je srediti, ali ispostavilo se da je to jedna od onih “od ponedeljka” aktivnosti.
Nakon serije sukcesivno objavljivanih singlova i propratnih, redom vrlo dobrih spotova, nakon mnoštva koncerata u regionu od kojih se jedan, a vrijedan, desio u novogodišnjoj noći u gradu Kotoru, Artan Lili su jednu svoju p(j)esmu posvetili Beogradu.
piše: Vladimir Skočajić Skoča
Propustio sam prvi autobus. Nisam mogao da se guram. Sledeći je došao posle 15 minuta. Bio je krcat isto kao onaj prvi. Pogledao sam na sat i skapirao da nemam vremena. Morao sam da uđem. Na sastanak sam zakasnio, mada to nikome nije smetalo osim meni. Koliko je razgovor bio konstruktivan, bolje da sam propustio i taj drugi autobus.
Neposredno posle bombardovanja desilo se pomračenje sunca. To je bilo onda kada su ljudi spuštali roletne, krili se po podrumima, a oni hrabriji su iz fioka vadili 3D naočare koje su im ostale od „Ajkule“ i krišom gledali u nebo. Kako osim par zvezda padalica na moru nikad nisam video nijednu