Album se, posle kratkog uvoda koji kao da je omaž brainrot periodu Turbo Trans Turista, otvara pesmom „Smešna laž“, koja se pre šest meseci pojavila kao singl što je bio dobar potez, jer ta pesma je ipak najkonvencionalnija i najlepša, ako se ja pitam. „Moj duh“ je daleko nervoznija jer to je pesma otpora i nepristajanja, ali i ona ima pop potencijal. Pesma „Ogledala“, bazirana na jednostavnom ali zavodljivom rifu ide u širinu sa „catch all“ tendencijom. Kod mene svakako raste, možda naraste do najomiljenije. „Samo slatka ljubav“ počinje tanušnim klavirom ali usput dobija čvršću strukturu mada ostaje nekako nedorečena do kraja. Ali zato je „Nemoj više nikad da me zoveš“ moćna, sa dominantnim gitarskim solom i odlučnim vokalima. U mom svetu ovo bi bio hit, a u ovom? Videćemo. „Kosmos“ sadrži neke kosmičke zvuke ali i vrlo ukusne gitarske upade i podcrtavanja što sveukupno daje taj vanzemaljski „feel“. „Spreman na sve“ je samo kamičak u mozaiku priče koju nam pričaju TTT koji neće promeniti moju percepciju ploče ni tamo ni ovamo. „Rođendan“ je prva pesma sa ovog albuma koja „vuče“ na etno, ne toliko vokalno koliko ritmički, pa ne bi bilo loše da zameni „Happy Birthday To You“ na našim proslavama rođendana. Na kraju dolazi „Važan i veliki“ - važna i velika pesma, pravi završetak albuma. Moglo bi se reći da je to neka vrsta manifesta braće Mijušković, Boška i Džimija ali i njihovog oca Slobodana koji je takođe potpisan kao autor. Svakako to nije arogantna/nadobudna pesma kako naslov sugeriše. Naprotiv, tekst kaže nešto sasvim drugo: „Danas sam važan i veliki … ali sutra ću, kao mali crv, zatvoren u kavezu od stakla, ponižen i u dušu ranjen, puzati ka vratima pakla“. Poruka bi mogla biti: „u pobedi se ne uznesi, u porazu se ne ponizi“, ili, drugim rečima, živi svoj život prihvatajući i dobre i loše strane kao sastavni deo tog života.
Mijuškovići su snimili dobar, zreo i promišljen album koji ipak nije izgubio ništa od onoga što je krasilo njihove rane radove. Ostala je nekonvencionalnost, eksperimentatorski duh i sposobnost za spajanje nespojivog, ali su svojim sazrevanjem dobili sposobnost nalaženja prave mere oneobičavanja pesama i iskustvo i znanje za pravljenje dobre, jasno strukturirane pesme. Očigledno su i sami svesni da u rukama imaju odličan materijal, pa su album izdali za Kontra Rights (Srbija) i Los Angeles Agency (Hrvatska) koje će im, iskreno se nadam, omogućiti bolju promociju nego što su je do sad imali. Ako tako bude, uspeh im je zagarantovan. Ipak, pravi proboj i priznanje mogli bi da dožive za desetak godina kad generacije mojih unuka koja odrasta na „brainrot“ estetici počne ozbiljno da sluša muziku.
Ocena: 8.67/10
