RECENZIJA: Big Thief – Dragon New Warm Mountain I Believe In You

12 februar 2022
Author :   Srđan Strajnić

Najviše mrzim one koji vam kažu, značajno vas pogledavši, „je l’ sam ti rekao?“ a sada ću baš to pitanje ja vama da uputim. Ne znam da li se iko seća, ali čim je izašao njihov prvi album proročanski nazvan „Masterpiece“ rekao sam da će Adrijan (“Jadranka”) Lenker biti velika zvezda (tačnije, ovako sam rekao: …naslovna “Masterpiece” i “Paul” su pesme koje obećavaju da će se nagoveštena izuzetnost jednoga dana u potpunosti realizovati.). Četiri albuma kasnije, jasno je da nisam pogrešio! I najveći skeptik će čim čuje prve taktove pesme „Change“ koja otvara novi album postati vernik Big Thiefa. Veliki bendovi se nikad ne baziraju na samo jednom bitnom članu (Lenon i Makartni, Džeger i Ričards, Pejdž i Plant…) pa tako i u ovom slučaju Adrijan(a) nije sama. Tu je podjednako bitni Bak Mik, glavni gitarista koji ne može Lenkerici da parira autorski, ali bitno utiče na zvuk benda. Na ovom duplom albumu koji broji čak dvadeset pesama nema mnogo njegovih gitarskih sola, jer je na nekim od prethodnih albuma zadovoljio svoje apetite u tom pogledu, ali ima funkcionalnog i svrsishodnog podređivanja kolektivu, pa je njegova gitara uz Adrianinu čvrsta osnova na kojoj počivaju vokali koji albumu daju distinkciju. Izvlačenje vokala u prvi plan uvek govori o pomeranju ka popu koje je ovde izvedeno tako da rok osnova njihove muzike ni jednog trenutka ne dolazi u pitanje. Možda je za doslednu privrženost roku najviše zaslužna ritam sekcija (Maks Oleartčik – bas, Džejms Krivčenia – bubnjevi, produkcija).

Interesantno je da je album sniman na četiri različita mesta sa četiri inženjera snimanja, s tim da je producent isti, bubnjar benda Džejms Krivčenia. Prvi sešn se održao u okolini Njujorka, u studiju Sema Eviana. Ovo snimanje iznedrilo je četiri pesme (izdvojio bih “Certainty” i “Sparrow”) u kojima Lenker igra glavnu ulogu i ima intimniji pristup. Na Topanga kanjon sešnu koji je usledio Kalifornija se prosto oseća u vazduhu ali i u snimljenom materijalu – pesme su ritmičnije i osunčanije, ako tako mogu da kažem. Bend je u njima sasvim ravnopravan sa Lenker, pa je i njen vokal malo povučen u pozadinu. Mikova gitara je češće električna nego akustična, čak na jednoj pesmi svira bas. On je ovde bio domaćin, i to bukvalno, jer je odnedavno nastanjen u Topanga kanjonu. „Blurred View“ i „Simulation Swarm“ su najbolji egzemplari ovog sešna. Sledeća stanica Big Thiefa je bila Kolorado, Stenovite planine, studio Doma Monksa. On je snimao prethodna dva njihova albuma iz 2019 „Two hands“ i „U.F.O.F“ i ostao je na tragu tog zvuka. Pesma „Change“, po mom mišljenju najbolja na albumu, je od onih koje će ostati, čak i u ovoj današnjoj hiperprodukciji i hiperdostupnosti. Ovaj sešn je dao snimke koji bi se mogli okarakterisati kao standardne Big Thief pesme, što je, jasno vam je, pohvala sama po sebi.

Studio Skota Mekmikena u Tusonu, Arizona je bio prevruć pa je možda sunce malo udarilo u glavu. To će biti razlog zašto je ovo najeksperimentalniji sešn. Tu su se Big Thief izmakli iz svoje zone komfora i tu im se prvi put priključio neko ko ne pripada bendu. Radi se o violinisti i multiinstrumentalisti Metu Dejvidsonu poznatom kao „Twain“ koji je bitno doprineo eksperimentalnom zvuku. Dakle, četiri geografske lokacije i četiri iženjera snimanja su dali četiri različita zvuka/raspoloženja, što se lako da videti ako se album sluša po redosledu ta četiri sešna. Ko hoće da pokuša, evo tog rasporeda: Sam Evian (Upstate New York) – 4, 6, 16, 20 + Adrianne Lenker – 15; Shawn Everett (Topanga Canyon, California) – 2, 7, 8, 10, 17; Dom Monks (Colorado Rockies) – 1, 5, 9, 13, 18, 19; Scott McMicken (Tuscon, Arizona) – 3, 11, 12, 14. Ako ste se potrudili, videli ste da je „Upstate New York Session“ najintimniji, uz dominaciju Adrijan(e) Lenker, dok bend izgleda kao da se tek zagreva. U Topanga Canyonu Bak Mik je pravi domaćin koji vodi igru i diktira raspoloženje. Bend se polako ali sigurno podiže. Sešn u Stenovitim planinama Kolorada je kolektivno pregnuće – bend je u top formi, svoj na svome. Za poslednji sešn u Tusonu bila je potrebna sveža krv koju su i dobili u Tvejnovom liku i njegovoj violini pa je i Big Thief otišao korak dalje. Četiri studija i četiri inženjera snimanja dali su raznovrsnost neophodno potrebnu kada se radi o duplom albumu kakav je ovaj. Izbegnuta je jednoličnost (čitaj: dosada) a opet, vidi se da se radi o istom bendu, jer kad se pesme „promešaju“ kao što je to urađeno na „Dragon …“ albumu, te razlike uopšte ne „bodu oči“, tim više što konačni raspored pesama izgleda kao špil loše promešanih karata posle partije remija (pesme su grupisane po sešnima ali ne striktno).

Ne znam šta nas čeka u 2022. godini ali već sada sa priličnom sigurnošću mogu reći da su Adrijan(a) Lenker i momci (inače svi od reda diplomci Berkli koledža iz Bostona) najozbiljniji kandidati za album godine, bar za nas koji preferiramo rok baziran na folku. Poezija Adrijane, koja je bitan deo celokupne slike, nije od onih čije bi se strofe mogle deliti preko Fejsbuka ili upisivati u spomenare. Previše je lična. Pesničke slike koje kreira su neuobičajene, iako su joj rime često banalne, ali ipak savršeno uspeva da dočara ono što želi. Ovaj album je ceo posvećen raskidu sa Indigo Spark, australijskom kantautorkom sa kojom je Lenker bila u vezi posle razvoda braka sa Bak Mikom. Sudeći po pesmama, bio je to za Lenker vrlo težak raskid. Možda ga najbolje definišu uvodni stihovi pesme „Love Love Love“ koji bi ipak mogli da se podele na Fejsbuku: „I already died/ I'm singing from the other side/ Underneath love/ Avoidance and pride.“ Možda bih mogao ovim stihovima i da završim tekst o ovom izuzetnom albumu.

Ocena: 9.0/10

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio