RECENZIJA: Klinika Denisa Kataneca – Rode EP

12 januar 2019
Author :  

U periodu između dva naleta praznične histerije, kad zimska depresija (tačnije ono što smo u stanju zamijeniti za depresiju) dostigne vrhunac, stigao je mini album „Rode“ Klinike Denisa Kataneca, da nam 'slomi biće, slomi biće, slomi biće'. Početak godine najčešće nije dobro vrijeme za objavljivanje bilo čega, jer nerijetko bude smetnuto s uma, ali u nekim iznimnim slučajevima, a ovo jeste jedan takav, utisci ne mogu i neće splasnuti do trenutka kad se bude zbrajalo šta vrijedi, a šta ne vrijedi u određenoj diskografskoj godini. Naslovna pjesma je već uspjela da nas (a tu mislim na redakciju Stereo Arta koja ju je proglasila najboljom u 2018. godini) potpuno usmjeri ka ovom autoru čijoj se kreativnoj zrelosti divimo koliko i sposobnosti da svoju misao bez imalo straha ogoli do te mjere da joj povjerujemo kao da za nju imamo opipljive dokaze.

Slike Denisa Kataneca nisu izvan norme, to su svakodnevnosti koje se samo projektuju drugačije, zakače se za najtanju dlaku slomivosti i odatle jecaju sve ono što nam u naviknutosti promiče. Tako jedno starenje nećemo registrovati kao neobično nizanje neugodnosti, nostalgije i nemoći, sve dok nam senzitivnost umjetnika ne izloži kičmeni stub proširenih značenja, te u metaforičkoj igri otvorene interpretativnosti, gdje je svako odsustvo suprotstavljeno prisustvu, ovdje neopjevanom, dobijemo mogućnost da preslikamo sebe u lik nezadovoljne starice i vesela melodija postaje naše sada, a njeno nekada. Ovdje je riječ o pjesmi „Rika Vela“, koja u svojoj razigranosti možda na prvu forsira mrzovolju, ali do kraja ne izostane empatija, posebno u suptilnom napjevavanju na samom kraju, koje je na ivici ridanja, ali se ne realizuje do kraja nekim krikom. Valjda mala oda životu ma kakvom.

U pjesmi „Čeljad“ više nego ikad dolazi do svijesti koliko je glas Denisov ono što je posebnije od posebnog, tužno do svih ivica plača, do ivica bespomoćnosti od koje u konačnici ne želim da se branim. Ova pjesma ispričava u kratkim crtama situaciju, kao po tezama (što je prva važna katanecovština, to spajanje samo najjačih utisaka, a ne puko pripovijedanje), ušuškava se u svoj metatekstualni refren, suprotstavlja dva lirska subjekta, daje nam priliku da navijamo za onog koji pripovijeda, i nije to sasvim obična pjesma o neko(j) tamo koja voli, ali još uvijek nije dovršila nešto sama sa sobom, ili o nekom ko očekuje i gleda kako korača unazad osoba za kojom žudi (ovo su pojednostavljivanja koja su mi neophodna da ukažem na to koliko su ti likovi sami po sebi otuđeni od međusobnosti). Druga osobenost Denisa Kataneca je još izraženija, to je podizanje tenzija u pravom trenutku, na onom mjestu gdje smo mislili da neće ići dalje, da će priča potonuti. Baš tu se ritam sekcija razigrava kao demonski dekor u filmskoj verziji udaljavanja, u isto vrijeme glas (a to je Katanec najviše) postaje tužniji od same (lirske) fabule (drugo 'djeluje mi kao o-odstupanje' je tačka na ovom albumu koja je vrhunac, i odatle će sve krenuti nekako naniže u emotivnom doživljaju s ove strane), udari na slabosti za koje smo mislili da nam već odavno ne pripadaju, tužno nadrasta u bolno, i na kraju taj zvuk iz pozadine, u kom se dvije 'bolesti' ukrštaju na misaonoj podlozi, taj zvuk koji 'sputava' i glavni vokal i horsku podršku postaje ikonički znak, nosilac nečeg što je trebalo da prečujemo, a u isto vrijeme i razlog za cijelu pjesmu.

Da li zbog pjesme koja joj prethodi, kod „Klinike“ već znamo način, pa nas sklapanje afirmacija i negacija, utisaka i (usudiću se napisati) besmislica, bukvalno ugurava u ludilo na koje smo bili spremni, uz gitarsko slivanje koje gotovo terapeutski nastavi da se ponavlja u glavi i na ulasku u završnicu ovog mini albuma. Na tom kraju su „Kornjače“, usporene, gegave (ovo je neverbalni uvod u pjesmu, slikovit i pomalo jeziv na neki prijatan način). Jezivost se tek u refrenu dekonstruiše, onda kada prepoznamo alegoriju jedne prosječne stvarnosti jednog sasvim mogućeg čovjeka koji liči na bilo koga od nas. I nije ta pjesma nedovršena, koliko nas utisak nespremnosti na kraj ovog albuma Klinike Denisa Kataneca natjerao da pomislimo da jeste. Ipak, postoji to jedno pravolinijsko mišljenje da je zaokruženo koliko je trebalo biti, i da bi svaka dodatna 'priča' bila suvišna na ovom mjestu.

Nije baš da se tu razvio neki koncept, posebno u tom smislu „Rika Vela“ otežava traženje istog, ali povezivost priča negdje u osnovi ima istog posmatrača, ako ne istog lirskog junaka, prepoznatljive senzitivnosti kojom će destilovati stvarnost na način koji će njega samog najviše povrijediti. Taj način bi uvijek mogla biti spoznaja sama, jer spoznaja se nameće kao lajtmotiv, izvire iz svih refrena, a ne pominje se imenom ma niti jednom.

Kad je zvuk u pitanju, tu nisam sigurna šta bih uopšte željela. Možda jednog Kataneca pročišćenog do besprijekorja, jednu produkcijski ispeglanu 'ploču', a opet, u nedostatku prilika da ga čujem uživo, pomalo mi ova njegova izdanja daju priliku da osjetim neposrednost, tu dimnu zavjesu zamišljenog kluba koja je između mene i pozornice, između mene i suzdržanosti Vinka Vujeca koja čuva od stilske agresije, načina na koji basista Karlo Cmrk povezuje preokrete unutar pjesama, suptilnosti pomiješane sa drčnošću kojom Branimir Norac prostire podlogu za akustične trzaje Kataneca samog, te senzualnosti Martine Burulić koja je uvijek na pola puta između oblaka koji se nadvija ili duše koja se odvaja od živog čovjeka.

Počela je godina, a već trećeg dana sam dobila prvu pjesmu koju mogu slušati zauvijek, prvi album kome ću se vraćati, a i Kliniku Denisa Kataneca apdejtovanu, što je dovoljno dok nam se nekad, negdje, a valjda bude uskoro, putevi ukrste.

Ocjena: 9/10

Dragana Erjavšek

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio