Urnebesna zombi komedija sa elementima slešera nije baš film koji smo očekivali od Džima Džarmuša, ali prvi zvanični trejler nudi nam upravo to – nešto potpuno drugačije od njegovog pretposlednjeg igranog filma “Samo ljubavnici opstaju”. Očito ne na tragu tog metafizičkog vampirskog masterpisa, nego sasvim raspojasanog rediteljskog rukopisa, poprilično u pretjerivanju, poigravanju sa klišeima popularnog podžanra, u čemu mu svesrdno pomaže dobitna glumačka postava: Bil Marej, Adam Drajver i Kloi Sevinji, u policijskim uniformama sa jedne strane, zatim Tilda Svinton, Stiv Bušemi i Deni Glover, te Igi Pop i Tom Vejts kao zombi prikaze... Podsjetimo da je potonji glumac, a prije svega kultni kantautor, igrao u Džarmušovom ranom klasiku “Pod udarom zakona”, da je Igi, i to takođe kao sporedni lik, briljirao u (metafizičkom) vesternu “Mrtav čovjek”, Tilda nas je impresionirala (po ko zna koji put) u prvopomenutom vampirskom filmu, a Drajver oduševio u prethodnom ostvarenju- predivnom “Patersonu”…
Pošto je Džarmuš poznat po izuzetnom radu sa glumcima, a isto tako po inteligentnom, najčešće suptilnom humoru kome je dopustio da “eksplodira” u par navrata - najbolji primjer je središnji dio presmiješnog omnibusa “Noć na zemlji” - to bi značilo da sa velikim nestrpljenjem čekamo sredinu juna kada će “Mrtvi ne umiru” (još uvijek nezvaničan prevod) biti prikazan u bioskopima. Vrhunski saundtrek se, dabome, podrazumijeva, a pored pomenutih muzičara u novom filmu se pojavljuju i njhove kolege Stardžil Simpson i Selena Gomez, kao dodatna atrakcija za (američku) publiku.
Kao najavu novog albuma najznačajniji njemački, i jedan od nekoliko najboljih evropskih metal bendova novog doba, objavio je kontroverznu pjesmu i spot u kojem se miješaju fakti i fikcija, u groteskno klupko epoha sa različitim ideološkim predznacima, u kojima je Njemačka bivala čas moćna velesila, čas zla osovina i noćna mora ostatka civilizacije.
Nacistička ikonografija, Jevreji dok čekaju na smaknuće i knjige koje se spaljuju na lomači samo su neki od prizora koji izazivaju snažne reakcije javnosti, samo nekoliko sati nakon premijere, ali provokacija to nije radi puke provokacije nego su užasavajući dijelovi istorije - na koju članovi benda sasvim sigurno nisu ponosni- iskorišćeni isto kao i oni drugi koji bi trebalo da imaju opozitan, pozitivan oreol.
Neposrednost kojom neka muzika dopire do nas, na licu mjesta, nespakovana i sva od sebe same, to je vrhunac doživljaja zvuka, to 'gledanje muzici u oči', blizina izvoru emocije i praćenje pulsa publike, nebitno da li ste dio iste, ili na suprotnoj strani.
Zato smo odlučili da vam povremeno poklonimo neke od koncerata na kojima nismo (ili jesmo) bili, a koji su dostupni na video platformama. Cilj je dati ovaj prostor prije svega muzičarima koje cijenimo unutar redakcije, onima koji vam mogu pokloniti sat ili nešto više uživanja beskompromisnog, makar ovako iz druge ruke, a neke od vas i da podsjetimo na svirke kojima ste prisustvovali.
Pretpostavićemo da je dozvoljeno povezati naslov novog singla australijskog rok benda (da ne redefinišemo pojam benda na ovom mjestu) Tame Impala s četvorogodišnjim iščekivanjem novog albuma. Zaista, „Patience“ negdje pokriva čežnju za novom muzikom ove ekipe, ispitujući da li će to biti nastavak ili novi početak, a ujedno može biti i obična ljubavna priča o čekanju i nadanju koje nigdje ne mora odvesti, ali isto tako i može. To poetsko odrastanje koje će rezultirati posebnom vrstom strpljenja gotovo da je definicija suštinske prolaznosti samo po sebi, one prolaznosti kojoj se ne trči u susret, a opet, prihvaćena je sa svim svojim manama.
Bred Pit kao kung fu fajter, Dikaprio kao Kurt Rasel u vesternima, ili nešto slično tome, oba junaka (u ulogama junaka) briljantna u prvim kadrovima iz možda najočekivanijeg filma ove godine.
Deveto dugometražno djelo reditelja i scenariste - dotični scenario brusio je čak pet godina!- od koga nismo ni mogli očekivati ništa drugo nego hiperbolisani humor koji kao da nema granica, istovremeno i posvetu autorovim najdražim žanrovima ali i poigravanje njihovim dobro znanim specifičnostima, no ovaj put očito sa konkretnim metafilmskim a ne samo filmofilskim elementima tj. tehnikama.
Zapravo nije jasno da li će ovo biti metafilm od početka do kraja ili se Tarantino, kao veliki majstor film(ofilsk)e igre, samo zaigrao u prvom tizeru . Premijera “Bilo jednom u Holivudu” je zakazana za kraj maja, na najprestižnijem festivalu u Kanu, a u američke bioskope novi Kventinov film stiže 26. jula.
Pogledajte kako izgleda Margo Robi u liku Šeron Tejt, kako samo moćno plače Leo u liku (glumca) Rika Daltona, i kako se bori njegov dubler - kaskader Klif tj. Bred… dok čekamo duži, pravi trejler koji će nam odgovoriti na gore postavljena pitanja i vjerovatno otkriti nešto više od onog što sada možemo vidjeti. Mada, i ovo što vidimo obećava komediju bez presedana o (kasnim) šezdesetim i Holivudu u tom burnom, više no inspirativnom periodu.
U jesen 2016. godine premijerno smo predstavili pjesmu “A Dying Artist” mlađanog, tada još maloljetnog kantautora iz Karlovca, Bruna Šlata, uviđajući kvalitet koji je docnije dobio znatno bujnije obrise. Osebujni aranžmani, nastali u saradnji sa Zoranom Stojakovićem, i (kako smo već više puta isticali) raskošna melodičnost odlikuju njegove novije pjesme, koje od prije nekog vremena potpisuje kao Ichabod. Taj pseudonim je posveta liku koji nosi glavni junak fantastične gotske misterije Tima Bartona, “Uspavana dolina”, a naziv aktuelne pjesme takođe ima kopču sa pomenutom legendom (u originalu “Sleepy Hollow”). Evo zašto je “Bad Blood” zaslužio titulu Singl sedmice:
