Danas već doajeni indi pop&rok scene PipsChips&Videoclips objavili su prvi studijski album nakon cijelih deset godina. Novi album nosi naziv “Vesna” i sadrži osam pjesama, čije je tekstove pisao Dubravko Ivaniš, koji se – makar sudeći po dva najavna singla –ponajviše posvetio ljubavnim temama. Prije nekog vremena bili smo u prilici čuti prvi, “Pariz” a zatim, prije nekoliko dana, i numeru “Većinom” – nju prati video koji je režirao Radoslav Jovanov Gonzo, moglo bi se reći stalni saradnik Pipsa.

Koliko je moćna pozicija Bili Ajliš u dominantnoj industriji zabave, pa tako i muzičkom (pop) biznisu, svjedoči činjenica da ona sama potpisuje režiju, tačnije “režiju” najnovijeg video spota koji prati bizarno predimenzionirani (potencijalni) ultra hit, film “Barbie”, prenaglašen u kompletnoj produkciji a naročito sopstvenom scenografskom, paralelnom kič kosmosu.

Zanemarimo li u svemu amatersku i banalnu inscenaciju nove numere jedne od najuspješnijih kantautorki današnjice, “What Was I Made For?” je na uobičajeno visokom autorskom i izvođačkom nivou miljenice mladih slušatelja i – naročito – slušateljki. Pjesma je, iako poručena za film na čijem saundtreku gostuju Dua Lipa, Niki Minaž i mnoge druge superzvijezde, navodno nastala u jednoj noći, po običaju su je komponovali Bili i njen brat Finneas.

Ne samo član neprežaljenog matičnog benda čijem je kultnom status kumovao mnogo više nego što se (o tome) piše ili pominje u medijima, nego i neizbrisiv dio istorije rok muzike, Endi Rurk je sišao sa životne pozornice u svojoj 60. godini. Preminio je u petak, nakon duže borbe sa rakom pankreasa.

Muzikom se zarazio još kao dječak, koristeći svaku priliku da svira gitaru skupa sa (školskim) drugom Džonijem Marom već od 11. godine, a kasnije prelazi na bas jer se pridružuje Marovom bendu koji je prethodio ingenioznoj saradnji sa Morisijem, kao i bubnjarem Mikom Džojsom.

Počev od 1982. godine četiri odnosno pet godina Rurk ispisuje čudesne stranice rokenrola, u gorostasnoj sjenci Morisija i Mara, jednog od najbriljantnijih dvojaca u istoriji muzike, kao dio benda koji je stvarao remek-djela: "The Smiths", "Meat is Murder", "The Queen is Dead", ali i "Strangeways, Here We Come" (prije potonjeg je bio najuren, zbog problema sa heroinom, ali se vratio da bi snimio njihov poslednji studijski album).

Istina je da mnoge veličanstvene numere benda The Smiths ne bi zvučale tako kako su zvučale, razigrano a moćno, da nije bilo Endijevog -izuzetnog!- kreativnog doprinosa, sve sa fanki uticajima. Dovoljno je pomenuti antologijske, i maestralno svirane, numere “Bigmouth Strikes Again”, “This Charming Man” i “Barbarism Begins At Home” – sa jednom od najnadahnutijih bas dionica ikada – da Endi ostane upamćen kao jedan od najznačajnijih bas gitarista naše ere.

Na sinoć održanoj 95. dodjeli nagrada Američke filmske akademije ubjedljivo je trijumfovala ekipa filma Sve u isto vrijeme“, pokupivši skoro sve značajnije Oskare.

Oskara za režiju dobili su režiseri imenjaci, Danijel Kvan i Danijel Šajnert, takođe nagrađeni za najbolji originalni scenario i najbolji film. Jedno od iznenađenje je Oskar za najbolju glumicu koji je osvojila Mišel Jeo, glumica porijeklom iz Malezije koja se proslavila početkom dvijehiljaditih, ulogom u slavnom spektaklu "Pritajeni tigar, skriveni zmaj", a nagrađena je za žanrovski srodnu ulogu u filmu "Sve u svoje vrijeme", iako je veliki favorit bila Kejt Blančet za ulogu u filmu „Tar“; nominovane u istoj kategoriji su bile i Mišel Vilijams za film „Fabelmanovi“, Ana de Armas za „Plavušu“ i Andrea Rajsborou za ulogu u filmu „Za Lesli“.

Oskara za najboljeg glumca osvojio je Brendan Frejzer, po mnogim mišljenjima zasluženo, za ulogu u filmu Darena Aronofskog „Kit“. Za najbolju sporednu mušku ulogu nagrađen je glumački povratnik Ke Huj Kvan, a za najbolju sporednu žensku ulogu čuvena Džejmi Li Kertis, oboje za (multi)žanrovski hit Sve u isto vrijeme“, spektakularnu SF komediju koja je potvrdila čak 7 od ukupno 11 nominacija.

Nekadašnji frontmen benda Television napustio nas je nakon kraće bolesti, u 74. godini.

Tomas Miler preminuo je u gradu u kojem je postao dio istorije rokenrola – Njujorku. U njemu mijenja prezime, u čast slavnog francuskog pjesnika Pola Verlena, i kao Tom Verlen sudjeluje u kreiranju legendarne pank-rok scene, okupljene oko kluba CBGB. Upravo koncerti u pomenutom klubu sa gotovo mitskim statusom u rok istoriji (Television, Talking Heads, Ramones itd.), usmjeravaju dešavanja na rok sceni sredinom sedamdesetih, a potom inspirišu generacije alt. rok muzičara tokom osamdesetih i devedesetih godina.

“Nosi me na duši” je simpatičan singl, potencijalni hit kojim Svemirko i Peki Pele najavljuju eventualne buduće saradnje: u srži slatka (ali mrvu i gorka) melasa popa, fankija i disko muzike, plod zajedničke kreativnosti i što se tiče teksta, aranžmana i melodije.

Dobrodošla numera za fanove (već sada kultnog) kantautora, multiinstrumentaliste i producenta Marka Vukovića koji je debi albumom “Vanilija” redefinisao regionalnu pop scenu. Svemirko je je u kratkom roku snimio još dva albuma, “Tunguzija” i “Skalamerija”, od kojih se potonji možda pojavio i prebrzo, pa s nestrpljenjem očekujemo album koji će uslijediti, ako ne u ovoj onda u sledećoj godini…

Peki Pele, pak, alter je ego iza koga se krije Lino Pečur,koji do sada potpisuje EP pod ironičnim naslovom “Deguté”,muzičar koji – kako ga zgodno promoviše agilna izdavačka etiketa više manje zauvijek – “hoda po samom iveru oštrice, vješto balansirajući između krajnosti”.

Pečur i Vuković su zajedni producirali numeru koja je privukla solidnu pozornost publike – uvijek gladne kvalitetne pop muzike koja ne podilazi slušaocima, ali, istovremeno, ne bježi o komercijalnog efekta. Stihovi ”… nisi žena, ti si mama anakonde” odjekuju i ostaju i nakon što svirka staje, a pjesma se lijepi za uši i mami na ponovna slušanja. U najkraćem - šerbet pop nulte kategorije.

Strana 4 od 120

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio