Nježni gitarski uvodi, pogotovo ako ste slušali Anu Ćurčin samo u varijanti s gitarom, budu laka veza s onim senzibilitetom koji je njegovala u prvim suočavanjima s publikom. Nije to nježnost iza koje se krije lako lomljiva junakinja sopstvenih stihova, već snažna lirska Ana, ona koja će svoju sabranost i volju preispitati kroz sve što doživi, povezati se iznutra, pa tek onda pustiti iz sebe najbolju verziju pjesme preživjelih.
U bendovskoj verziji posebnost njene usamljenosti nije izgubljena, već je nadograđena novim spoznajama, drugačijim ekspresijama na istu temu, i samim tim stvara utisak djeljivosti.
Kao što smo vas već obavijestili album godine po izboru redakcije potpisuje kantautorka Ana Ćurčin, a album godine takođe ima trio Repetitor. Oba albuma su skupila po 27 poena po izboru članova muzičke redakcije Stereo Art magazina, a nešto malo manje – ukupno 23 – dobili su Valentino Bošković, zasluženo bronzani odnosno srebrni ako računamo da “zlato” dijele pomenuti. Četvrta pozicija čekala je Kralja Čačka, kojem je dugo trebalo da objavi svoj prvi album, a debi benda NLV iz Pule zauzeo je petu poziciju.
Pored najboljih albuma potrudili smo se da navedemo i singlove i EP izdanja iz regiona koja su obilježila godinu za nama. “Godinu dana” proletilo je časkom, a nije da nije bilo muzike u kojoj bismo uživali, zar ne?
1.
2. odnosno 3.
Nekako je izlazak dugoočekivanog prvog pravog albuma Ane Ćurčin brzo izašao iz fokusa na društvenim mrežama zbog smrti Davida Bowie-a koja je odvukla svu pažnju pa je sada, pošto se taj trend stišao, vreme da se u fokus ponovo vrati. Jer „Crtice o pripadanju“ kako se album u prevodu zove (lepše zvuči nego "Skice o pripadanju"!), to apsolutno zaslužuje. Zašto na početku kažem „prvi pravi album“? Zato što faktički prvi CD izdat još dok je živela u Rusiji (za enciklopediste, "Lost & Found" se zove) pripada prethodnom životu Ane Ćurčin, ne voli Ana ni da ga pominjemo, sa tog albuma je u njenom repertoaru do danas ostala samo pesma „I Can’t“.
Drugi CD koji bi se takođe mogao nazvati prvim je onaj od prošle godine, sa istim nazivom „Sketches of Belonging“ uz dodatak „solo & acoustic“ koji sve govori. To su svedene verzije pesama koje su u glavi autorke od početka bile predviđene da budu izvođene od strane benda, pa ni taj nije prvi pravi album. E, ovaj sad jeste! Bend je doneo novu dimenziju Aninoj muzici i omogućio vizuelizaciju njenih pesama u glavama pažljivih slušalaca. Besprekorna ali nenametljiva svirka njene grupe u sastavu Goran Antović (klavijature), Marko Cvetković (bas) i bubnjari Goran Grubišić (iz Wooden Ambulance) i Blagoje Nedeljković, čini pesme još izražajnijim nego što već jesu. Produkcija koju je radio pomenuti Goran Antović težište stavlja na Anin vokal, instrumentalna pratnja preuzima vođstvo samo u trenucima kada treba podcrtati neko osećanje ili raspoloženje.
