U “Nema kantrija za starce”, naime, gostuje Zvonka Obajdin, kao prateći vokal koji je posebno došao do izražaja. To nije samo pjesma sa savršenim nazivom, parafrazom čuvenog filma braće Koen tj. kultne knjige Kormaka Makartija, nego i jedna je od najboljih na albumu. Istina, na njemu i nema slabog mjesta, ali se ova prva, “Ljubav”, “Dan na Tisi” i još (bar) par posebno ističu.
Stihovi “Ja sam zaspao/ i živeo sam juče/ gde nema boljih bendova za nas/ osim Boba Dilana”, upoznaju slušaoca sa poetičkim koordinatama, a malo docnije i sa “sitnim rezovima”, što će reći životnim ožiljcima koji ovaploćuju iskustvo, ako ne i mudrost lirskog subjekta. Nije potrebno naglašavati koliko zrelosti sadrži, jer se to čuje u svakoj riječi, u svakom tonu.
Srceparateljni stih “U suzi s lica tvog/može jezero da stane” lišen je bilo kakve patetike, i zapravo je primjer visoke sofisticiranosti kojom odiše svi stihovi, melodija, aranžman, i sve ostalo. Ukratko, “Nema kantrija za starce” je otmena pjesma nadahnuta ljubavlju i bliskošću, usred nimalo vesele situacije, uprkos vremenu koje nije blagonaklono prema sentimentalnim, emotivnim dušama. No, to nije razlog da prestanemo da sanjamo, držeći se zajedno još čvršće, široko otvorenih očiju
