Print this page

U petak startuje sedmo izdanje festivala SeaRock u Kotoru

16 jul 2017
Author :  

Sigurna sam da gledanje sopstvenog festivala kako raste budi u organizatorima neki roditeljski ponos. Ali ne rastu svi festivali na isti način. Nekima je cilj omasovljavanje publike, a neki su zadovoljni publikom koja zna šta je došla da čuje. Za te druge uvijek imam posebno poštovanje. Kvalitet prije svega, pažljivo probrana imena (jasno je da postoje ograničenja u finansijskom smislu, ali i dalje se može birati) i domaćinski odnos i prema učesnicima i prema publici – nema to svaki festival. Na nekima vam daju akreditaciju, pa vam ne dozvoljavaju da priđete pozornici na trideset metara, na drugima vam je uskrate iz nepoznatih razloga, možda zato što ne prepisujete iz saopštenja za medije ili kažete da su im hedlajneri loši, a vi samo imate svoje mišljenje.

SeaRock ne boluje od dječijih bolesti. Ima dozu smirenog pristupa svima, pa ako nervoza i postoji unutar organizatorskih redova, ta nervoza još uvijek nije izašla na površinu. Uvijek ljubazni kad vam je potrebna informacija. Uvijek zadovoljni onim što na kraju ispadne. Uvijek realni po pitanju očekivanja, i uvijek realni po obavljenom poslu. A nije to samo posao, već neizmjerno zadovoljstvo, dovoditi u Crnu Goru muzičare koji nikad ne bi stigli do nas, šačice poštovalaca americane i američkog folk rocka. Kao što sam gore napisala, odnos organizatora i publike uvijek podrazumijeva izvjesnu bliskost, pa i onda kad se uopšte ne poznaju.

Nakon prošlogodišnjeg, najkvalitetnijeg koncerta održanog u Crnoj Gori u posljednjih deset godina, očekivanja od ekipe SeaRock festivala nisu mogla da odu do neslućenih visina, a opet nam dovode u Kotor jednog istinskog majstora, velikog muzičara, pravu zvijezdu američke rock muzike, Alejandra Escoveda, čovjeka koji „prešetava“ žanrove, koji uvijek ostaje makar dosljedan sebi i do sada nije pogriješio ni sa jednim albumom (možete reći da mu je neki od albuma slabiji, ali sve nadoknadi u živom nastupu, a na to se upravo spremamo), te čovjekom koji je dijelio binu na ravne časti s velikanima kakvi su Springsteen, R.E.M. i Joe Ely. Na kotorskoj Ljetnjoj pozornici počinje svirati u 23h, prvog dana festivala.

Uz pretpostavku da ćemo čuti i neke od njegovih najizrazitijih hitova kao što su „Always a Friend“ i „Sally Was A Cop“ koje izvodi s bendom Don Antonija, očekujemo da će svirka biti malo bliža njegovom latino nasljeđu, a ne klasičnim rock i pank bazama na kojima je odrastao i koje forsira sa svoja dva „američka“ benda. A to je i posebna vrsta doživljaja, budući da u Kotoru Gramentieri već ima status gosta-domaćina.

Naravno, prije zajedničkog koncerta, Don Antonio će nastupiti sa svojim istoimenim materijalom, dominantnim americana zvukom koji je oplemenjen svježinom Mediterana, a ta kombinacija zapada i juga se čini idealnom za jedan ovakav primorski festival. Cijeli album odiše posebnom, nadrealnom emotivnošću, vezom s nedodirljivim, a u isto vrijeme nečim što se prepoznaje u čovjeku kao stvarno.

Festival će 21. jula, u 20 časova, otvoriti Bellerophontes, talentovani crnogorski muzičar Strahinja Kovačević. Do sada je svoj doprinos crnogorskoj muzici dao kroz bend Solid Ground, te saradnju sa jazz gitaristom Filipom Gavranovićem na projektu „Mit o Blužđu“, a potpisuje i klavirski opus „Maraz“. Upravo taj posljednji naslov će i biti dominantan na festivalu u Kotoru (pored nekih novijih, nadamo se), raskošne melodije koje lutaju kroz personifikovani prostor, kroz navalu emocija povezanih s ambijentom, stvarnošću, preprekama. Potpuno rasterećena muzička priča koja izdiže svu osjećajnost do prepoznavanja unutar čovjeka, a ne unutar zacrtanih žanrovskih odrednica. Ovo će možda biti najposebnije otvaranje nekog festivala, no o tome još nije vrijeme govoriti.

Druge večeri festivala od 20 sati nas očekuje nastup benda Wooden Ambulance. Iz Subotice nam dolaze u punom sastavu, i nose svoju sjevernjačku melanholiju, snagu, poeziju, osjećanje nepripadanja nametnutim tokovima i sposobnost da očitaju sopstveni puls kroz melodiju. Ovaj nastup se već godinama čeka, i samim tim su očekivanja ogromna. Ipak se radi o najvažnijim predstavnicima americane na Balkanu. Nastup u Kotoru će sigurno objediniti njihova dosadašnja izdanja, a budući da je i novi album već u procesu, kako je Goran Grubišić nedavno najavio u razgovoru za naš portal, možda možemo dobiti i neku premijeru.

Mark Olson, jedan od osnivača Jayhawks, posljednjih mjeseci promoviše svoj novi album "Spokeswoman of the Bright Sun“, osmi solo uradak ako brojimo i saradnju sa bivšim kolegom Gary Louris-om na izvrsnom albumu "Ready for the Flood". Podršku na ovom, i mnogim nastupima u posljednjih nekoliko godina mu daje Norvežanka Ingunn Ringvold, kantautorka anđeoskog glasa, koja i samog Olsona smekšava na indiskretan način, te zajedno donose svirku prepunu nježnosti, čak i onda kad pjevaju ogorčenje i kad pjevaju ljubav neokaljanu. Pjevaće, nadamo se, i neke od harmoničnih pjesama sa prvih albuma kultnog  americana sastava koji je definisao alt. country-rock devedesetih. Njihov koncert počinje u subotu oko 21:15.

My Buddy Moose su bili i oduševili na SeaRocku još dok su pravljeni prvi festivalski koraci, a vraćaju se sada kad su najjači, i festival i bend. Jedva nekoliko dana nakon objavljivanja njihovog dugo očekivanog četvrtog albuma, tehnički svoju promociju započinju u Crnoj Gori, na mjestu gdje ih zaista volimo i cijenimo. Njihov nastup je ostavljen za kraj (22. jul, oko 23h) sedmog izdanja festivala u Kotoru.

I ove godine je iz nekoliko crnogorskih gradova usmjeren prevoz od Nikšića, preko Podgorice i Budve  do Kotora, ali organizovan je  i prevoz iz Dubrovnika. Ulaz je, na šta smo već navikli s ovim festivalom, besplatan, pa je zborno mjesto svih pravih fanova rock, country-rock, folk-rock, alt. rock, alt. country rock muzike Ljetnja pozornica u Kotoru. Vidimo se!

Dragana Erjavšek

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Latest from Dragana Erjavšek