Ne samo da su aranžmani, skrojeni od razigranih karipskih ritmova i suptilnih zvukova synthova, još maštovitiji na albumu “How To Be a Human Being”, nego je i produkcija, ne više pod patronatom Pola Epvorta kao na debiju, raskošna u mnogim pikantnim detaljima. Glas glavnog gitariste i kompozitora Dejva Bejlija ne privlači u prvi mah pažnju nekom posebnošću, ali uspijeva da oboji pjesme višeslojnim emocijama, ponekad protivrječnim u istoj pjesmi – kao u “Youth” koja je, kako je izjavio, nastala na osnovu potresne priče majke o izgubljenom djetetu -” pričala je smireno i sa smiješkom u uglu usana iako skoro na ivici da zaplače.”

Video za tu pjesmu upućuje na istinitu priču koja je poslužila kao inspiracija, a nastavlja se na priču spota za prvi singl, “Life Itself”, koji ima znatno veseliju atmosferu. Oba se perfektno uklapaju u unaprijed projektovanu vizuelnu slagalicu koja je uokvirena omotom albuma (fotograf i režiser je, logično, ista osoba), jer se na njemu nalaze svi likovi koji su se već ili će se tek pojaviti u spotovima. Stihovi “I can't get a job so I live with my mom/I take her money but not quite enough/ I sit in the car and I listen to static/She said I look fat but I look fantastic” određuju tematiku a i ciljnu grupu benda koji je nastao tokom zajedničkog odrastanja i školovanja njegovih članova, sada sve popularnijih dvadesetpetogodišnjaka. Što za razliku od mnogih svojih vršnjaka zaista zaslužuju.