Vasilije Savović, bubnjar benda Off Duty, je jedan od onih koji ulažu svoje napore već godinama da festival ne izgubi svoju rastuću afirmativnost. Sa svojim bendom je uveličao promociju festivala u Plužinama i zajedno su podsjetili na svoj stari zvuk, i nova naginjanja i šetnju kroz podžanrove. Imali su priliku da sviraju na prethodnim izdanjima Bedem Festa, Lake Festa, Herz Festa u Trebinju i mnogim drugim.

Napravili ste kraću pauzu, da bi ponovo zasvirali prošle godine. Zbog čega dolazi do tih pauza u radu benda? Koliko odricanja i požrtvovanja je neophodno da bi jedan bend danas funkcionisao u domaćim uslovima, kakvi jesu?

Vasilije: Zapravo nije postojala nikakva konkretna pauza u radu, bend je odavno u istom sastavu i na istom zadatku. Ipak, iako kontinuitet postoji, tačno je da je nemoguće održati uvijek jednaku produkciju i koncertnu aktivnost. Jednostavno, to je realnost ovog vrlo malog prostora, skromnih mogućnosti za nastupe, i činjenice da se članovi benda primarno bave svojim strukama i studiranjem u različitim gradovima. Kako god, zovimo to hobijem, ljubavlju ili zanimanjem, mi smo i dalje tu i stvaramo muziku.

Potrebno je mnogo želje, htijenja i tolerancije da bi rok bend istrajao i uspio da izgura svoje zamisli. Razloga za to je mnogo, prije svega jer se za rad na probama ili u studiju teško uskladiti, čak i na mjesečnom i sedmičnom, a kamo li na dnevnom nivou. Naravno, sve što govorimo odnosi se na probleme autorskih bendova koji istrajavaju u želji da stvaraju i objavljuju muziku, a „za život“ se bave drugim stvarima koje su najčešće daleko od muzike i muzičke produkcije.

Od nastanka benda (2008. godine) dovoljno vremena je prošlo do prvog izdanja „Još jedan dan“, koje je izašlo 2013. godine. Snimili ste ga u nikšićkom studiju Ultrazvuk. Koliko vam je taj studio i saradnja sa muzičkim producentom Bojanom Bojanićem značila? Koliko takvih studija i producenata nedostaje Crnoj Gori?

Vasilije: Naš prvi album objavljen je sad već davne 2013. godine. Rad sa Bojanom nam je u tom trenutku mnogo značio, jer se radi o velikom majstoru sviranja i zvuka, a koji je, što se tiče snimanja i produkcije, bio jednako neiskusan kao i mi. Pomogli smo jedni drugima da te prve godine rada benda dobiju neki konkretan proizvod. Saradnja sa njim i sa Veljkom Vučurovićem je dvije godine kasnije donijela još jedan vrlo dobro prihvaćen singl, koji je bend održao živim i prisutnim.

Čini mi se da sad već ima dovoljno funkcionalnih kućnih prostora za snimanje, kao i ljudi koji umiju i imaju strpljenja da sarađuju sa bendovima, tako da je loptica na terenu kreacije – skupljati ideje, selektovati, stvarati pjesme, i tako iznova i iznova.

Od kako ste se ponovo aktivirali, da li možda spremate neke nove materijale? Šta sve možemo da očekujemo od OFF Duty-a u narednom periodu?

Vasilije: Off Duty je nedavno završio boravak u studiju braće Dobrilović, gdje smo sa njima, Vladom Perišićem, gostima i drugarima, radili na usnimavanju materijala za novi EP. Radi se o pjesmama koje su nastajale u prethodne dvije godine, a procijenili smo da je ta srednja forma EP-a ono što je optimalno za objavljivanje u uslovima rada o kojima smo prethodno pričali. Ni malo, ni mnogo - u pitanju je izdanje koje ima svoj koncept i sadržaj, a biće publikovano po završetku ljetnje festivalske sezone.

Prvi put se ovakav jedan događaj održao u Plužinama. Prvi put ste i vi svirali u ovom gradiću, zajedno sa E play-om, Repetitorom, Manitou-om i DJ podrškom Iron-om. Koliko vama znači ovakva prilika i koliko je važno da se ovakvi događaji dešavaju i na ovakvim, gotovo zaboravljenim, lokacijama?

Vasilije: Mislim da je vrlo lijepo i korisno dati ili dodati život manjim i zaboravljenim mjestima i na ovaj način. Mi znamo, a možda neko ko bude svratio u prolazu ne zna da se radi o prelijepom kraju, sa mnogo mogućnosti da se taj dan i vikend provedu u uživanju i druženju. Realno, sve nam je to blizu, blagosloveni smo ljepotom, nema razloga da ne koristimo to što nam se pruža.

Kao sugrađani, koliko je po vašem mišljenju Bedem Fest uticao na kulturnu klimu u gradu? Koje promjene ste možda uočili, koja su vama najdraži koncerti sa ovog festivala i koliko ga smatrate važnim za podršku i održavanje lokalne scene?

Vasilije: Mogu slobodno da iznesem svoj lični stav da je Bedem fest najbolja, najsadržajnija i najprijatnija manifestacija u našem gradu. Kada to kažem upravo imam u vidu da je, naravno osim zabave, svojim konceptom i ponašanjem ljudi koji su ga osmislili i razvili, u grad donio i jedan duh tolerancije, slobode, poštovanja, pažljivog odnosa prema ljudima i okruženju. Što se tiče samog muzičkog dijela i lokalne scene, poznato je da je veza Bedem festa i lokalne scene neraskidiva. Od samog nastajanja festivala, bila je prilika za svakog ko radi, stvara, snima da i osjeti neki kontinuitet. Godine i neka tehnička potkovanost nisu bile prepreka i ključni faktor.

Šta još nedostaje, na čemu treba još da se radi kada je u pitanju domaća, lokalna scena?

Vasilije: Mislim da je domaća scena vrlo budna i prisutna. Navikli smo na priču da je Nikšić izvor, ali i Podgorica poslednjih godina ima svoje adute (Zoon Politikon, Beatz & Rhymes, Parampaščad...). Da ne širimo sad priču na zasluge i težinu Autogenog treninga, DST-a, Glembajevih, ili nekih još starijih... Poenta je da - iz baze, tolike kolika jeste, itekako ima kvaliteta, ima vizije, dobrih bendova, dobrih izdanja. Mislim da bi još jedino za neki jači odijek van Crne Gore trebalo raditi na tome da konačni proizvodi, bilo da su siglovi, spotovi ili albumi, budu tehnički, vizuelno i marketinški na maksimalnom nivou. Jednostavno, danas je zaista nemoguće da dobra pjesma loše snimljena doživi značajniji uspijeh, ili da vam album nije ispraćen dobrim vizuelnim i promotivnim sadržajem.

Predstavnici ste nikšićkog melodičnog punka, teških, depresivnih tema iz miljea posrnule industrije, sa akcentima na socijalnu i kriminogenu prirodu, koja pritiska Nikšić. Koji su vaši muzički uzori i šta se sve sluša u Nikšiću?

Vasilije: Off Duty od prvih godina rada i nekog „cover“ perioda prati etiketa pank ili melodičnog pank benda, ali danas je realna odrednica dosta daleko od toga. Ipak je tu dosta jače svirke, težih rifova, recimo da bi kao neke uzore u tom dijelu mogli navesti Ritam Nereda ili Gobline. To i jesu bendovi koji se dosta slušaju i vole u Nikšiću, kao i ostali bendovi u tom rasponu punk/HC/metal-a. Kako god, te odrednice mogu biti samo teret oko vrata. U bendovima su prisutni ljudi koji vole različite stvari, a ni one koje vole drugi ljudi im nisu mrske.

Da li mlađe generacije prepoznaju takvu muziku kao svoju, da li se poistovijećuju sa takvim buntom? Kakva je danas klima po pitanju publike u Nikšiću?

Vasilije: Svjedok sam da se klima u Nikšiću po pitanju muzike, razmišljanja, ponašnja i tolerancije među mladima značajno promijenila. Kad smo mi bili srednjoškolci, veoma mali broj ljudi je razumio ili bar prihvatao taj fenomen da neko ima interesovanja za rok muziku, da se bavi sviranjem, naprotiv, postojao je otklon. Jedan od faktora koji je doprinio da se u gradu sluša kvalitetnija muzika i da je generalno klima pozitivnija su i festivali.

Još jedan volonter, i to od najmlađih dana, je i Filip Ravić. Zahvaljujući svom svestranom interesovanju za muziku, imao je prilike da nastupa kao DJ Iron na nekoliko događaja u organizaciji Bedem Festa i time je postao zaštitno ime elektronskog stejdža i ime koje je festival bukvalno iznjedrio iz svojih krugova.

Tvoji počeci bavljenja muzikom su na neki način vezani za Bedem Fest, šta za tebe ovaj festival predstavlja?

DJ Iron: Kao volonteru, Bedem Fest za mene je značio prije svega jedno veliko, novo iskustvo i prilika da stičem znanja i iskustvo iz oblasti koja me interesuje. Kao muzičara, Bedem Fest za mene predstavlja najveću odskočnu dasku - kako na početku karijere, tako i sada kad imam skoro pa izgrađeno ime u svijetu elektronske muzike. Kroz festival sam naučio mnogo toga, sa njim sam odrastao i sazrijevao. Iako sam tek odnedavno postao punoljetan, takoreći na početku života, Bedem Fest za mene predstavlja veliku prekretnicu u životu.

Kako si prepoznao Bedem Fest, šta te je to prvo privuklo da se pridružiš timu?

DJ Iron: Kao jako mlad sam počeo da se interesujem i posjećujem festivale. Sa svojih 15 godina sam obišao sve crnogorske festivale. Neko bi rekao da sam ga izabrao zato što je iz mog grada, ali tu je i Lake Fest, koji je jedan od najvećih crnogorskih festivala, međutim, u poređenju sa Bedemom nema toliku količinu pozitivne energije i entuzijazma, da tako kažem... Jedan od najvećih razloga zašto sam se priključio Bedem Festu jeste i sam izvršni direktor festivala, Petar Šundić, koji je najpozitivija, najkreativnija i najotvorenija osoba koju sam upoznao do sada. Takođe, neki od razloga koji su me privukli Bedemu, jeste i taj volonteronterski duh, ta euforija prije početka festivala, da li će se sve stići, da li će oprema biti iznešena na vrijeme...

Koliko danas mladi Nikšića poznaju svoj grad i njegove vrijednosti? Koje su to vrijednosti koje ih pokreću i da li su uopšte svijesni da već skoro 10 godina imaju prilike, iz godine u godinu, da slušaju neke od najvećih izvođača koji dolaze baš u njihov grad, koji se, pored ostalih, može pohvaliti i bogatim R'N'R naslijeđem?

DJ Iron: Većina njih ne poznaje vrijednosti kulturnog centra Crne Gore, kakav je Nikšić, koji je konačno počeo da živi i da se razvija.

Najčešće ih pokreće dobra energija, muzika, uopšte neka dešavanja u gradu, kojih je u poslednjem periodu sve više.
Nikšić ima veliku Rock and Roll publiku, što se i očekuje za grad čelika, piva i Rock n Roll-a, ali je sve više mladih koji su okrenuti komercijalnoj muzici. Svijest da u naš grad dolaze neki od najpopularnijih muzičara, kako sa Balkana, tako i iz svijeta, nema mnogo ljudi, ali ih ima dovoljno da grad opstane i zadrži tutulu grada Rock n Roll-a.

Tvoj izbor je ipak savremeniji zvuk elektronike. Kako si razvio ljubav prema toj i muzici uopšte? Koji su tvoji uzori i koji je tvoj stil koji gajiš?

DJ Iron: Moj izbor je elektronska muzika koja u Nikšiću nije baš najpoznatija. Bavim se Goa Trance-om, nekomercijalnom elektronskom muzikom. Ljubav prema tom pravcu se razvila od moje 15-e godine. Jednostavno mi je odgovarao taj brzi, tvrđi beat. Mnogo vremena mi je bilo potrebno da se pronađem u muzici uopšte, šta kako funkcioniše, koji pravac, kako se sve to stvara... Želio sam sve to da otkrijem i iz te znatiželje se vremenom stvorila ljubav prema muzici.
Uzori su mi Indra i Vibe Tribe. Odgovara mi njihov beat koji je u suštini različit, ali se dobro osjećam slušajući njihove trake.

Odabrao si scensko ime Iron (čelik). Nikšić je grad čelika, a postoji i FK Čelik. Kako je došlo do tog poistovijećivanja? Šta za tebe znači „čelik“?

DJ Iron: Čelik je jedan od simbola Nikšića, ali nije to glavni razlog mog scenskog imena. Glavni razlog je fudbalski klub u kojem sam bukvalno odrastao od svoje pete godine. To je kasnije prešlo u navijenje za taj klub i ta ljubav je jačala iz utakmice u utakmicu. Razmišljao sam, šta me to čini onim što jesam u tom trenutku života i lako sam došao do zaključka - to je bio Čelik!

Da li vidiš perspektivu Nikšića da se razvija ka muzičkoj, odnosno kreativnim industrijama, kako su već sve ostale, iz ostavštine socijalizma, kroz tranziciju stradale i propale?

DJ Iron: Nikšić ima perspektivu! On je i krenuo tim putem poslednjih par godina, kako je počela priča festivala, sajmova, radionica... Potrebno je da Nikšićani/ke shvate da ovdje može da se živi i stvara, samo ako radimo nešto s ljubavlju i željom. Naravno, da budemo autonomni, kao što je i Bedem Fest za primjer.

Koliko je važno da postoji festival poput Bedema? Smatraš li da njegov primjer može uticati na razvoj i sklonost ka bavljenju muzike (a ne npr. kriminala) među mlađim generacijama?

DJ Iron: Priča Bedem Festa je sigurno najzdravija festivalska priča u Crnoj Gori, pa i šire. Bedem je festival muzike, u pravom značenju te riječi, nije festival piva i kobasice. Na prvom mjestu je muzika i posvećenost nečemu lijepom, zdravom. Festival koji kao Bedem ima toliko pozitivne energije i entuzijazma, koji živi na osnovi volonterizma i prijateljstva mora da ima uticaj na mlade.

Zahvaljujući organizaciji Bedem Festa prvi put se održao ovakav jedan veliki muzički koncert u Plužinama, na kom si i sam nastupio. Koliko smatraš da je važno da se i ti krajevi Crne Gore animiraju i valorizuju?

DJ Iron: Sjever Crne Gore je prepušten – nikome! Odumire iz dana u dan. Odlazak mladih ljudi sa sjevera je iz godine u godinu sve veći problem. Na tom planu se nešto mora raditi. Ovaj koncert je pravi način da se ovaj dio Crne Gore ohrabri, da znaju da ima nade da se zaleđe oživi.