Prošlogodišnja produkcija ponudila je pregršt kvalitetne muzike, praktično u svim zamislivim žanrovima, a kao što je redovnima čitateljima poznato Stereo Art magazina je fokusiran na (indi) rok, indi pop, (alt.) kantri i stoga je jasno da su u samom vrhu Waxahatchee, što je očekivano, i (vjerovatno neočekivano) MJ Lenderman, a njih dvoje su nas oduševili pjesmom godine koja je objavljena još u januaru 2024. Father John Misty je ponovo pri samom vrhu, ovaj put i na postolju, i prosto je nestvarno da se nije našao na nekim uticajnim godišnjim listama, pa čak ni na svježe objavljenoj listi Dragana Ambrozića!No, kao što smo puno puta ponovili, svaka lista je u suštini subjektivna ma koliko težila objektivnom sagledavanju onoga što pokušava da analizira – to je, dodajmo takođe, suštinski nemoguće jer je količina muzike koja se objavljuje poslednjih decenija nesaglediva! U tom smislu smo se i mi, pored ličnih afiniteta i naših muzičkih miljenika, a ponajviše miljenica, služili mnogim drugim godišnjim pregledima u kojima smo pronašli ponešto propušteno… Slijedi zbirna lista, nastala na osnovu bodovanja prvih 20 na pojedinačnim izborima (koji će dati dodatne uvide u personalne preferencije), a vi budite slobodni da prokomentarišete i eventualno dodate vaše favorite u komentarima.
TOP 11 ALBUMA 2024. GODINE:
Zajednička je ocjena da je prošla godina imala šta da ponudi znatiželjnim slušaocima, koji istražuju dalje od mejnstrima, i to žanrovski veoma raznovrsne i nerijetko kvalitetom izvrsne albume na potezu od Skoplja do Beograda, Zagreba, Rijeke, Vrbasa – a da ne pominjemo Arilje! Tri su se prvoplasirana albuma po svemu izdvojila, barem što se tiče naše mini redakcije, i u pitanju su subjektivne nijanse poimanja i sagledavanja posle (više) preslušavanja. U suštini, svaki od prva tri albuma podjednako je briljantan i izuzetan i što se tiče kreacije i što se tiče realizacije - Jarboli sa svojim žestokim rok stavom i svirkom koja izvire iz bluza, On Tour koji u srcu Beograda re-kreiraju prvoklasan americana zvuk i poetiku, supergrupa Dunije čije članice reinterpretiraju i iznova seciraju tradicionalne murder ballads i srodne mračne songove iz Hrvatske i okoline...
Najslađi su nam bili My Tear, više nego prijatno iznenađenje iz Makedonije, definitivno najluđi su Klotljudi koji su poentirali u isti mah poetično i somnabulno, a oba su ta albuma vrlo melodična i s primjesama elektronike. Amnasti, odnosno Marko Nastić i Ana Ćurčin, potpisuju elektro pop album godine, koji u stopu prati disko debi zagrebačkog dvojca Ki Klop. My Buddy Moose mnogo je jači utisak ostavio na urednika, a LibertyBell, aka Zvonka Obajdin, na našeg najdražeg (muzičkog) eklektika. Pogledajte pojedinačne liste koje slijede nakon njihovog presjeka, koji je nastao sabiranjem bodova prvih petnaest pozicija, a isti izgleda ovako:
TOP 11 REGIONALNIH ALBUMA 2024:
.
Jarboli – Probaj golog muškarca
On Tour – Semi-final Hour Of The Flood
Dunije–Bilo je sada
Nema tu šta mnogo da se priča. Naravno da će mi album godine biti onaj album koji mi se najviše sviđa, bez obzira na to koliko je slušan. Bojim se da će i ovaj album On Tour proći slično prethodnima što se slušanja na striming servisima tiče (verujem ipak, bar malo bolje nego oni), ali bez obzira na to treba reći da je ovaj najbolji od grupe On Tour koji smo do sada dobili. Marinović za ovih sedam godina koliko je prošlo od prethodnog „Don’t It Make You Want to Go Home“ nije sedeo skrštenih ruku već je razvijao paralelnu karijeru sa grupom Glib koja se bavi sličnim muzičkim žanrom, mada je mnogo više „jamming oriented“. Nešto od toga je preneto i u On Tour, pre svega ritam sekcija, ali i nešto od tog Krejzi Hors vajba koji bend Glib ima u izobilju. Na taj način On Tour je uneo raznolikost u svoju suptilnu muziku, ali ne tako što bi se okrenuo popu, što fanovi grupe ne bi prihvatili sa odobravanjem, nego ka roku, i to onom slobodnije forme. Autorski, ovo je prevashodno Ikina ploča, izvođački, pak, Marinovićeva. Ivana Smolović je potpisala četiri od osam pesama, Marinović dve, a dve su oboje potpisali. Ikine ćete lako prepoznati jer je u njima manje „slobodne“ svirke pa su pesme samim tim kraće i čvršće strukture nego one u kojima je Marinović imao autorski upliv. Može se reći, ako ćemo se šaliti, da je On Tour u njima zaglibio, s tim da to zaglibljivanje u ovom slučaju nema negativnu konotaciju.