Prošlogodišnja produkcija ponudila je pregršt kvalitetne muzike, praktično u svim zamislivim žanrovima, a kao što je redovnima čitateljima poznato Stereo Art magazina je fokusiran na (indi) rok, indi pop, (alt.) kantri i stoga je jasno da su u samom vrhu Waxahatchee, što je očekivano, i (vjerovatno neočekivano) MJ Lenderman, a njih dvoje su nas oduševili pjesmom godine koja je objavljena još u januaru 2024. Father John Misty je ponovo pri samom vrhu, ovaj put i na postolju, i prosto je nestvarno da se nije našao na nekim uticajnim godišnjim listama, pa čak ni na svježe objavljenoj listi Dragana Ambrozića!No, kao što smo puno puta ponovili, svaka lista je u suštini subjektivna ma koliko težila objektivnom sagledavanju onoga što pokušava da analizira – to je, dodajmo takođe, suštinski nemoguće jer je količina muzike koja se objavljuje poslednjih decenija nesaglediva! U tom smislu smo se i mi, pored ličnih afiniteta i naših muzičkih miljenika, a ponajviše miljenica, služili mnogim drugim godišnjim pregledima u kojima smo pronašli ponešto propušteno… Slijedi zbirna lista, nastala na osnovu bodovanja prvih 20 na pojedinačnim izborima (koji će dati dodatne uvide u personalne preferencije), a vi budite slobodni da prokomentarišete i eventualno dodate vaše favorite u komentarima.

TOP 11 ALBUMA 2024. GODINE:

Ako uzmemo u obzir da cijeli niz poruka koje Father John Misty šalje svojim novim albumom “Pure Comedy” (i propratnim aktivnostima koje uz to idu) nikad neće doći do bilo koga radi osvješćivanja, pitanje koje se postavlja je uzaludnost truda koji ulaže da nam na najbolji mogući način, prije svega sjajnom formulacijom, melodijama koje zvuče svečano (ali na pragu posmrtnih himni), a zatim i prenaglašenim humorom, da nam pokaže stvari kojih smo itekako svjesni, ali od kojih ne planiramo da se odupremo.

Josh Tillman je u prošlom životu, od koga se sve više distancira, objavio osam albuma i time zaključio svoju introvertnu fazu. Otkako je usvojio novo ime – Father John Misty (FJM), postao je ekstrovertan. Ta promena je postepena. Na „Fear Fun“ i „I Love You, Honeybear“ lično i opšte se prepliću, nekad preovladava jedno, nekad drugo, ali lično je prisutno, što rezultira čestom upotrebom ironije i sarkazma kao odbrane od stvari koje mu se ne sviđaju. Hajde da vidimo kako stoje stvari na „Pure Comedy“!

Volim kad se ljudi uplaše zime. Njihova bespomoćnost je smiješna dok se nabijaju u rerne svojih Alfi i Smederevaca, dok slažu svoje pozadine po ploči TA peći, dok nabijaju stopala u kvarcne grijalice i kukaju. Samo takvi, snabdjeveni, kukaju. Ja ne dozvoljavam sebi da me uhvati panika. Griju me upaljene cjepanice. I ljubav. A grije me i sve ono što ljubav nosi sa sobom. Spas je u dodirima. U spajanju. U stopalima koja se podvuku pod voljenu osobu, pa taman i da skoči panično. U zagrljajima. Ljeti bježimo jedni od drugih, žalimo se na vrućinu, znojenje, lijepljenje, pa bar vi koji imate koga da zagrlite nemojte da svirate. Sviraću vam ja. Imam tu neku listu za zagrijavanje, pa idem redom po njoj, jer toplo je pod jorganom, i biće još toplije. I da, i ljubav premi sebi se broji.