Najveći broj nominacija za najprestižniju filmsku nagradu ima već mnogostruko nagrađivani film „Šape pasje“ (Power of the Dog) u produkciji Netfliksa, ukupno 12, među kojima su i one najvažnije nominacije: za najbolji film, za režiju Džejn Kempion, za adaptirani scenario (koji takođe potpisuje novozelandska filmska autorka), glavnog glumca (Benedikt Kamberbarč) i čak dvije nominacije za sporednog glumca (Džesi Plimons, kao i veliki favorit Kodi Smit Mekfi), zatim za sporednu glumicu koju je zaslužila Kirsten Danst, najboljeg snimatelja (Ari Vegner), filmsku muziku koju je komponovao Džoni Grinvud i scenografiju...
Sasvim je sigurno da će Kempion podići barem jednu statuu američke Akademije filmske umjetnosti i nauke, a za najbolju režiju takmiči se sa Kenetom Branom, Polom Tomasom Andersonom, Stivenom Spilbergom i Rijusuke Hamagučijem. Hamagučijev film „Povezi me" (Drive My Car) dobio je nominaciju u kategoriji najbolji film, a tu su još pomenuto ostvarenje Džejn Kempion, zatim Branin „Belfast“ , Andersonova „Pica od sladića“, potom „Ne gledaj gore“ Adama Mekeja, „CODA“, „Ulica noćnih mora“ u režiji Giljerma del Toroa (koji još uvijek možete pogledati u bioskopima), zatim „Kralj Ričard“ i „Dina“. SF kino hit Denija Vilneva dobio je čak 10 nominacija. Slijede Spilbergova verzija „Priče sa zapadne strane“ i film o odrastanju Keneta Brane i njegovom rodnom Belfastu, sa po 7 nominacija... Prije samo nekoliko dana objavljene su i nominacije za BAFTA nagrade, a Britanska filmska akademija ima slične (ključne) favorite: "Belfast" je skupio šest nominacija, "Šape pasje" osam a "Dina" čak jedanaest nominacija. Za razliku od britanske, članovi američke Akademije nisu dali dovoljno glasova Lejdi Gagi, što pojedini mediji ističu kao iznenađenje.
Jedan od beskompromisnih aktera alternativne scene, u SFRJ i nakon nje, preminuo je 4. februara, posle duže i teške bolesti, javili su brojni mediji. Jedan je od osnivača bluz-rok grupe Buldožer, onih koji su pljunuli istinu u oči u vrijeme kada se tek naslućivalo neko “novo vrijeme” koje će uslijediti, jedan dio publike šokirajući a fanove oduševljavajući žestoko satiričnim stihovima, skoro bez premca na našem podneblju. U pomenutom bendu Marko Brecelj je proveo četiri godine, počev od 1975. kada snimaju antologijski debi “Pljuni istini u oči”, jedan od najvažnijih albuma jugoslovenske rok scene. Kao pjevač i kompozitor, sa kolegama iz te slavne slovenačke, progresivne muzičke trupe, kreira i vanserijski, u to vrijeme kontroverzni album “Zabranjeno plakatirati” (1977.), te muziku za film “Živi bili pa vidjeli” dvije godine kasnije, a posebne priče se pripovjedaju o njihovim u najmanju ruku neobičnim scenskim nastupima.
Kultna italijanska glumica preminula je u 91. godini, prenose svjetski mediji. Rimljanka koja je šarmirala filmofile širom svijeta, a čini se posebno u domovini i bivšoj Jugoslaviji. Vrhunac višedecenijske glumačke karijere doživjela je kao muza Mikelanđela Antonionija, u nizu antologijskim filmova iz prve polovine šezdesetih godina: “Avantura”, “Noć”, „Pomračenje“, „Crvena pustinja“. Bila je neodoljiva kao otuđena protagonistkinja navedenih art drama, kao i u petparačkim, umjetnički slabašnim ostvarenjima poput “Modesti Blejz”, u kome je igrala istoimenu heroinu devete umjetnosti.
S velikim uspjehom je glumila u komedijama koje je režirao Mario Moničeli, naročito se istakavši kao priprosta “Djevojka sa pištoljem” koncem šezdesetih godina, za koju ulogu je osvojila brojne nagrade. Zapaženu rolu ostvarila je i u klasiku Luisa Bunjuela “Fantom slobode”, sredinom sedamdesetih, a pretposlednji put nastupa u filmu “Skriveni skandal”, koji je sama režirala 1990. Na festivalu u Veneciji 1995. godine primila je Zlatnog lava za životno djelo.
Odisala je osobitom elegancijom i senzualnom ženstvenošću, kako na filmskom platnu tako i u stvarnosti. Umrla je kao supruga manje poznatog režisera Roberta Rusoa, s kojim je provela tri poslednje decenije svog života, a zajedno su snimili romantičnu dramediju “Flert”. Pored glume, nezboravna Monika Viti takođe se bavila pisanjem, te bila i ostala inspiracija italijanskim i inim damama. Pamtićemo je podjednako kao ikonu modernističkih (umjetničkih) filmova, i kao harizmatičnu heroinu brojnih komičnih i romantičnih avantura, na kojima su odrastale generacije gledalaca u drugoj polovini XX vijeka.
Znatiželjni smo koliko veliki hit će biti nova pjesma benda čije ime ima posebno značenje za stanovnike Balkana, o čemu, uz komentar o Gavrilu Principu, između ostalog govori frontmen slavnog sastava iz Glazgova, u intervjuu za portal Ravno do dna. Očigledno da su Aleks i preostali članovi optimistični, budući da su “Curious“ unaprijed uvrstili među dvadeset „Hitova za glavu“, zajedno sa prošlogodišnjim, poprilično uspješnim singlom „Billy Goodbye”. Tom prilikom su premijerno predstavili bubnjarku Odri Tejt, koja se umjesto bivšeg člana Pola Tomsona učlanila u bend istog dana kada je on otišao! Inače, samo su Kapranos i basista Bob Hardi preostali iz originalne postave aktivirane prije ravno dvadeset godina, što je 2004. rezultiralo jednim od najboljih debi albuma u istoriji pop muzike.
U novom spotu članovi i članica Franz Ferdinanda zaplesali su zajedno (ako se ne varamo) po prvi put, u još jednoj plesnoj numeri koja će se lijepo nadovezati na njihove najveće, da ne kažemo najpametnije – hitove, i to sledeće:
NIN-ova nagrada kritike za roman (2021.) godine pripala je književnici Mileni Marković, za roman “DECA”, koju je objavila izdavačka kuća LOM. Za nagrađeni roman u stihovima glasala su tri člana žirija, Marjan Čakarević, Ivan Milenković i predsjednik Teofil Pančić. Branko Kukić svoj glas dao je romanu “Pogovor” Davida Albaharija, a Marija Nenezić glasala je za “Mokrinske hronike” Srđana V. Tešina.
Jedan od najupečatljivijih pjevača nekadašnje Jugoslavije, preminuo je u 67. godini.
Aki Rahimovski proslavio se interpretacijama rok i pop pjesama Parnog Valjka, grupe u kojoj je proveo najveći dio karijere, počev od 1975. godine kada nastaje prva postava legendarnog sastava iz Zagreba. Sa kolegama iz benda snimio je niz čuvenih, komercijalno veoma uspješnih albuma, među kojima se ističu “Gradske priče”, “Vruće igre” i “Vrijeme je na našoj strani” iz 1981, kao i kultni, dvostruki LP “Koncert” objavljen sledeće godine, zatiim “Uhvati ritam” iz 84. i “Sjaj u očima iz 1988. godine
Upravo je specifična boja vokala i Akijeva veoma emotivna interpretacija bio jedan od ključnih razloga velikog uspjeha - ploče su ukupno prodate u milionskim tiražima, konstantna posjećenost na koncertima trajala je više decenija, bez pomanjkanja interesovanja.