“Call Me Up” je fluidni singl sa istoimenog debi albuma kantautorke čije je puno ime (i prezime) Mirjam Vukašin, koja je “pisanje imena promijenila kako bi bilo lakše pamtljivo i ponešto neobično zbog načina pisanja”. Nekoliko dana nakon objavljivanja ispostavlja se da je mlada Miriiam, uz pomoć pažljivo probrane skupine muzičara, snimila iznenađujuće kvalitetan, čak vrlo dobar album, o kome ćemo uskoro opširnije pisati. Ukratko, pojavio se još jedan, autorski sazreo i autentičan ženski glas sa sada već impresivno nabujale indi(e) scene iz susjedne Hrvatske.
Vrlo nježna numera, u kojoj preovladava narastajuća Čežnja, osvaja oneobičenom, snenom atmosferom te krhkom i prhkom lo-fi estetikom. Eterična produkcija doprinosi da biva naglašena itekako iskrena emocija ovih ljubavnih stihova. Komponovana je utroje: pored Mirjam, odnosno Miriiam, koautori su Edvin Đerahović i Toni Tkalec, inače saradnici na svim pjesmama sa tridesettrominutnog debi ostvarenja.
“Stvaralački proces počinje tako da ja napravim pjesmu na gitari, i onda sa gotovim tekstom dođem u studio, gdje s Edvinom i Tonijem radim na aranžmanima”, pojasnila nam je autorka, kao i da u najavnoj pjesmi - inače trećem u nizu zapaženih singlova/spotova - svira električnu gitaru. Lijenu, sanjivu atmosferu na sastavne dijelove razlažu gitare i njen više no upečatljiv vokal posebne privlačnosti, ali harmonika Frana Šokića je instrument koji potpuno razoružava, tananom melodijom i izvjesnom, ne slučajno udaljenom čežnjom u njoj; u trenutku kada se pridruži kristalni zvuk klavira, učini se da vrijeme stane. U tom specifičnom trenu kao da duh slušaoca zakoračuje u dušu lirskog subjekta, iz subjektivne perspektive proživljavajući pjesmu - očekujući taj famozni Poziv voljene osobe.
