Sa samo dva singla indi rok duo Wet Leg postao je nova velika nada britanske muzičke scene: prvi, “Chaise Longue”, prestigao je cifru od milion i tri stotine pedeset hiljada otvaranja na Jutjub kanalu, dok drugi klizi ka pola miliona preslušavanja odnosno pregleda. Za obe pjesme cure su lično osmislile, režirale i montirale iščašene videospotove, premijerno ih predstavivši 15. juna odnosno krajem septembra - očigledno se ludo zabavljajući.
Upravo je neobuzdano uživanje u snimanju i muziciranju, svježina songova i duhovita lirika, sve sa neusiljenim seksualnim aluzijama, a prije svega zarazni gitarski rifovi i pjevljivi refreni ono što privlači tako široku publiku. Sveprisutan, (ne)obuzdan humor ne odražava neozbiljan pristup, naprotiv, i jedan i drugi superhit su pametno strukturirani, aranžirani i moderno producirani, pa je (čak i na prvo slušanje) jasno da Rian Tizdej i Ester Čembers vrlo dobro znaju šta žele – i da to bez prevelike želje (tj.pretencioznosti) umiju i da postignu.
Kanadski reditelj Gzavje Dolan, od mladih dana miljenik uglednih filmskih festivala i kada su to njegovi dugometražni radovi zasluživali i kada to nije bio slučaj, ponovo je sarađivao sa Adel, promovišući njen prvi singl sa najnovijeg albuma.
“Easy On Me” je dovoljno emotivna, kao što su to fanovi očekivali, a isto tako i intrigantna numera čiji su stihovi pogodni za lična tumačenja, uključujući konotacije na relativno kratku, zvjezdanu karijeru vodeće pop pjevačice današnjice, tačnije njenu privatnu stranu koju ne servira medijima.
Poznato je da je Adel doživjela zaista veliku transformaciju, najviše u svom izgledu i stilu, koji takođe izazivaju divljenje, ali neprikosnovena i ključna prednost ostaje apsolutno veličanstven glas, skoro bez premca na savremenoj sceni.
Dolan je uspio valjano započeti ali ne i dovršiti priču, možda u skladu sa temom pjesme koja takođe govori o nekim (ne)dovršenim životnim situacijama i izborima, ali je nekako ostao, zastao na pola puta... Svejedno ugodno proputovanje i više nego obećavajući uzorak sa albuma koji čekaju milioni duša, što potvrđuje više od osamdeset milona pregleda/preslušavanja za samo nekoliko dana!
U prethodna dva-tri dana premijere su imali video spotovi širom regiona (Beograda, Zagreba i Niša) koji, svaki na svoj način, zaslužuju da budu istaknuti i promovisani, tim prije jer su dva društveno angažovana i već time zaslužuju naročitu pažnju, i respekt. U pitanju su novi singlovi kantautora Sare Renar i Nikole Čuturila, a video klip odnosno singl benda Bohemija šarmantan je sam po sebi, bez dodatnog konteksta i angažovanja...
Prvobitno planiran za bioskope, željno iščekivani projekat u režiji Pitera Džeksona, biće prikazan krajem novembra kao šestosatna dokumentarna serija na “Dizni +”. Prvi oficijelni trejler nudi uvid u skoro šezdesetosatni video i više nego duplo duži audio materijal koji je snimljen u januaru 1969. godine, na kreativnom vrhuncu vjerovatno najznačajnijeg, a po mnogim mišljenjima i najboljeg rok benda ikada. Rezultat dotične muzičke sesije je epohalno remek- djelo“Abbey Road”, album nedostižne elegancije kreativni vrhunac benda nad bendovima, te konačno studijsko osvarenje Bitlsa, pomalo zbrkan, nedolično produciran i rastrzan epitaf u vidu albuma “Let It Be”.
Novozelandski filmski mag istražio je i istovremeno restaurirao ovaj svojevrsni arhivski Sveti Gral rok kulture i, koristeći veći dio do sada neviđenih snimaka, kompletirao “film iz tri dijela”. U njemu je dokumentovan i legendarni (kratki) koncert na krovu, u ulici Sevil Rou, proces stvaranja i snimanja nekih od najčuvenijih pjesama Džona, Pola, Džordža i Ringa, ali i njihovi složeni međuljudski odnosi, te praktično prikazan početak raspada. Ono što se do sada moglo saznati, a i ono što u trejleru možemo vidjeti, upućuje više na (definitivan) dokumentarac o bezgraničnoj muzičkoj, uopšte umjetničkoj magiji, genijalnosti članova i vezivnom tkivu grupe, nego na lične slabosti, nezadovoljstva, na koncu netrpeljivosti i sve ono što ih je zauvijek razdvojilo...
Sredinom sledećeg mjeseca konačno ćemo imati zadovoljstvo da preslušamo nastavak briljantne zajedničke kreacije Roberta Planta i Alison Kraus iz 2007. godine, albuma koji je postao klasik Amerikane nagrađen sa pet Gremija nebrojenim priznanjima kako muzičara tako kritičara i, što je najvažnije, oduševljenih slušalaca.
Dvije godine nakon apsolutnog i apsolutno zasluženog uspjeha projekta „Raising Sand“ , rad na novom albumu negdašnjeg frontmena benda Led Zeppelin, sa izuzetno profilisanom solo karijerom, i veoma ugledne kantri i blugras pjevačice bio je započet , ali je očito trebalo dosta vremena da se slegne da bi snimili novu sesiju obrada, ponovo u selekciji legendarnog Ti Boun Barneta koji je i producirao album(e). On je sa Plantom napisao jedinu originalnu numeru, „High and Lonesome“, singl koji potvrđuje da je „Raise the Roof“ dostojan slavnog i skoro savršenog prethodnika.
Još u avgustu promovisana je najavna numera, divan duet u njihovom čitanju „Can't Let Go“, pjesme sa klasične ploče Lusinde Vilijams „Car Wheels On A Gravel Road“, a Alison i Robert su otpjevali i „posvojili“ i songove Merla Hagarda, Alena Tusena, Berta Janša, The Everly Brothersa...Prati ih superiorna ekipa muzičara predvođena gitaristima i mulltiinstrumentalistima kakvi su majstori Markom Ribo(t) Bil Frisel, Badi Miler i Dejvid Hidalgo...
Uz vrhunski svirački i producentski tim, i naravno dva bravurozna vokala u harmoniji nalik čaroliji, i ovaj projekat se čini „osuđenim na uspjeh“, tim prije jer je duo bio svjestan značaja i kvaliteta koji su već ostvarili pa zbog toga nisu žurili – sačekali su cijelih četrnaest godina da pokušaju da dosegnu, a možda i nadmaše prvenac.
Prošlo je pet punih godina od kada se, naizgled niotkuda, pojavio Big Thief – bend iz Bruklina sa snažnim folk korijenima, koji kao da potiče iz ruralnih američkih predjela. Njihov impresionistički (indi) folk-rok već ih je prvim albumom uvrstio u najposebnije, najdragocjenije pojave ne samo u Sjedinjenim državama, već su ubrzo postali miljenici mnogih strastvenih tragalaca za rok muzikom koja nije izgubila ni trunku beskompromisnosti i iskrenosti j oš odonih najčuvenijih, i najčudesnijih bendova šezdesetih i sedamdesetih godina. Za samo nekoliko godina pokazali su da imaju viška ideja i inspiracije, pa su tokom 2019. snimili čak dva studijska albuma. Redakciji Stereo Art magazina bližim i boljim se učinio “Two Hands” koji se našao u Top 5 albuma te godine, po našem izboru, a takođe u vrhu najrelevantnijih muzičkih časopisa i portala.
Pandemična i što se produktivnosti tiče više nego anemična 2020. godina u pojedinim je muzičarima probudila kreativne sokove naročitog intenziteta, pa su tako i Big Thief od tada u pripremama (kako su već najavili) dvostrukog albuma sa ukupno 20 pjesama. Isti će se zvanično pojaviti tek 2022. godine, a u međuvremenu nas je četveročlani bend počastio sa nekoliko singlova, za koje još uvijek ne znamo da li su najava njihovog dolazećeg, petog albuma.