Luce: "Želim biti sigurna da su sve pjesme na albumu dovoljno dobre"

19 septembar 2017
Author :  

Od osnivanja našeg portala Luce je bila miljenica redakcije, ona doza muzičke nježnosti koju jesmo u stanju da podijelimo na ravne časti. Neki glasovi su teški za ignorisati, ali nisu svi po automatizmu neodoljivi kao što je njen. Povod za ovaj razgovor je njeno gostovanje na festivalu Novi Val u Budvi, na kojem je u kamernoj, vrlo prisnoj atmosferi i uz izvrsnu muzičku pratnju - gitariste Filipa Pavića i violončeliste Mateja Miloševa - osvojila nova slušalačka srca a fanove učvrstila u uvjerenju da je vokal Lucije Ćustić „pjesma za sebe“. U ovom razgovoru je pomenula i okvirni termin izlaska željno iščekivanog debi albuma, a popričale smo i o etiketiranju u muzici (i životu), o njenim počecima i saradnji s drugim muzičarima.

Nisam te, u tekstovima o tvojim pjesmama, nikad upoređivala s drugim vokalnim solistkinjama, jer nije bilo potrebe. Ipak, mediji su te jednom prozvali „hrvatskom Adele“ i nekako se u većini tekstova o tebi to provlači kao biljeg kog se ne možeš otarasiti. Negdje mislim da su te usporedbe suvišne, vas dvije ste različite po mnogo čemu. Ti si i autorka većine svojih pjesama, imaš topliju emociju koju iznosiš hladnokrvno, dok je kod nje obrnuto, makar s ove moje tačke gledišta. Kako sama, iskreno, doživljavaš tu upakovanost u poređenje, i šta misliš o tim insistiranjima da budeš neko drugi, kad si sva svoja i posebna?

Nazvala bih to "Problem Ladičarenje". Svi mi volimo svrstavati ljude u određene ladice, pa tako i u glazbenom smislu, pogotovo kad se tek pojavi neko novo ime na sceni. Mene je očito dopala Adeladica. Cijenim njen rad i izričaj, pa ne gledam na to kao nešto negativno. Malo je naporno imati to pitanje u svakom intervjuu i slažem se s tobom, jer ni ja ne čujem tu sličnost, ali doživljavam te usporedbe kao kompliment i sastavni dio svog puta kojeg gradim i živim.Opiranje tome bi bilo jednako borbi s vjetrenjačama.

Recimo da si postala vidljivija širem auditorijumu nakon jednog od onih takmičenja u pjevanju. Takva takmičenja često stvore zvijezde kratkog daha. Ti, srećom, nisi prototip današnje javne muzičke ličnosti (vidiš koliko mogu da budem korektna), ali pitam se da li si na to takmičenje došla namjerno, ili su se za tebe stvari same posložile, te šta misliš o takvim masovnim, javnim audicijama, da li češće pomognu ili odmognu ljudima koji znaju da pjevaju? I kakav bi bio tvoj put do mene, recimo, koja sjedim negdje u Nikšiću, 665 km dalje od tebe, i znam sve pjesme koje si snimila?

Prijavila sam se na to natjecanje prvenstveno iz znatiželje. Tada mi još nije bilo na kraj pameti da će glazba biti moj primarni poziv, niti sam mislila da će me to natjecanje igdje konkretno odvesti, kao što i nije :D Moja glazbena priča je krenula tri godine kasnije, nevezano uz taj show, ali ima par svijetlih primjera u Hrvatskoj kojima vjerujem da je taj tip emisije pomogao da „iskoče“ u gomili, recimo Natali Dizdar, koja se pojavila u našem prvom showu te vrste, nije pobijedila, a evo ima uspješnu karijeru već godinama. Naravno ima i puno njih koji su zasjali na par dana, tjedana i nestali, ali puno je tu različitih faktora koji presude, nisu svi ni psihički spremni na to; u jednom momentu treba donijeti odluku da ti glazba više neće biti samo hobi, zezanje i povremeni gušt ili filter, nego poziv, posao i odgovornost kao i bilo koji drugi.

Polako izlaziš iz andergrounda, metaforički rečeno. Već si počela da se pojavljuješ na koncertima na ravne časti s veteranima. Pomenuću samo Josipu Lisac koja je sinonim za vokalnu magiju na našim prostorima. Je li to ono što si oduvijek željela od muzike ili se ipak radi o nečemu što ne mogu da pretpostavim? Ovo nije neko filozofsko pitanje, posebno jer vjerujem da su se tvoja očekivanja uglavnom ostvarila.

Mislim da moja glazba nije underground, a opet, možda nije dovoljno pitka i vesela za potpuni mainstream, bar što se tiče etera. Još uvijek me više radio stanica preferira puštati u noćnim i jutarnjim terminima :D Svjesna sam da sam odabrala teži i sporiji put, ali to sam ja i najbitnije mi je da u cijeloj toj priči ostajem iskrena i radim glazbu koju osjećam i proživljavam, a kad ljudi to prepoznaju, znam da sve skupa ima smisla i gura te da radiš i stvaraš, koliko god nekad bilo izazovno opstati u tom kaotičnom glazbenom svijetu. Imam ludu sreću da je to i Josipa Lisac čula i prepoznala, a svako gostovanje i suradnja s njom je jedno novo predivno iskustvo koje iznimno cijenim i vječno sam joj zahvalna na tome.

Kantautorka, ali dogodi se da pjevaš i pjesme drugih autora. Obrade već poznatih brojeva, naravno, ali ovdje mislim na kolaboracije s Aljošom Šelićem i Vinkom Ergotićem, a ti mi pomozi ako ih je bilo još. Koliko je teško uklopiti se s nekim i postići da se utopiš u pjesmu kao da je oduvijek poznaješ, kao da si je sama napisala? Pitam zato što odaješ utisak osobe koja je vrlo svoja i drugačije diše u odnosu na ostatak svijeta. Kantautori su uvijek s one strane granice na kojoj se oslanjaju na druge.

Osnovni pokretač mi je oduvijek bila emocija ispred racia, što je nekad dobra, a nekad loša stvar. U glazbi je srećom dobra, jer onda nema mjesta računicama, sve je puno iskrenije. Kao što mi je to glavna nit vodilja dok radim svoje pjesme, tako mi je to i jednako bitno kod odabira covera kojeg ću izvoditi na koncertima.Ne bih mogla izaći pred publiku i pjevati nešto što ne osjećam. Aljošina „Dogodila se dosada“ je jedina pjesma koju izvodim kao svoju, a nisam autorski sudjelovala ni u glazbi ni tekstu, što je bilo novo iskustvo za mene, ali mi je sjela na prvo slušanje i nisam se dugo dvoumila trebam li ju uzeti ili ne. Mislim da sam joj, uz pomoć producenta Marka Mrakovčića dala neki svoj pečat, a uspjela zadržati Aljošinu stilsku prepoznatljivost. Suradnja s Vinkom se dogodila spontano, našli smo se na istim frekvencijama koje su kroz druženja, jammanje i razmjene ideja, rifova, stihova ubrzo rezultirale pjesmama.U suradnjama je najbitniji taj klik koji se dogodi ili ne dogodi, a to se sve čuje i odražava u pjesmi.

Mini turneja s koleginicom Dunjom (Lovely Quinces) te je dovela i do Budve, na festival Novi Val. To je bilo tvoje prvo gostovanje u Crnoj Gori, publika nije skrivala oduševljenje, a zanima me i kakvi su tvoji utisci i kad je festival u pitanju i crnogorsko primorje kroz koje ste bukvalno preletjele.

Gostovanje u Budvi je bilo zanimljivo iskustvo.Bilo bi lakše da smo preletjele, gužva na cesti je bila ogromna :D Nažalost nismo nastupale na predviđenoj lokaciji zbog lošeg vremena, ali unatoč tome prijem publike je bio super i rado ću se vratiti u Crnu Goru.

Pjevaš li uvijek „Možda mi“ na svojim nastupima? Je li to tvoja „Layla“? Plašiš li se da će ti ta, ili neka druga od tvojih pjesama vremenom dosaditi? Većina muzičara ima tu neku svoju pjesmu koje su se zasitili, tako su mi rekli.

Svaka pjesma mi je draga na svoj način i ima neku svoju priču, pa tako i „Možda mi“. Nekad ju pjevam s više zanosa, nekad manje, kao i ostale, ali mislim da je to sve normalno. Kad mi dođe do zasićenja s nekom pjesmom, par koncerata ju radije ne otpjevam kako bi je se ponovo zaželila izvoditi.

Zašto se toliko dugo čeka na tvoj prvi album? Pretpostavljam da ne prestaješ da stvaraš i da već ima dovoljno pjesama i za više od toga, a EP „U bojama“ već svi znamo kako diše i dok spava. Ako ovdje uslijedi neka dobra najava, neću više postavljati pitanja.

Nisam jedna od hiperproduktivnih autora, tako da mi pjesme dolaze rjeđe i sporije, a želim biti sigurna da su sve pjesme na albumu dovoljno dobre i da ću s ponosom stajati iza njih i za tri, pet, deset godina. Za par dana idem u studio kod već spomenutog Marka Mrakovčića, dovršiti singl koji će izaći kroz mjesec dana, a album, ako bude sve išlo po planu, planiram objaviti na proljeće.

466 Views
Dragana Erjavšek

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio