Svemirko, moram priznati da sam vrlo prijatno iznenađen činjenicom da je tekst kojim smo prvi put predstavili tvoju muziku, još u julu prošle godine, do danas imao čak 760 otvaranja, što je impresivna brojka s obzirom na sofisticiran zvuk koji nudiš slušaocima.
A) Da li si i ti iznenađen i zašto?
Mislim da ja to ne mogu shvatiti na način koji vi shvaćate. Ali ako je impresivno kao što kažete, onda definitivno jesam iznenađen. S druge strane, moj megalomanski ego mi ne dopušta da se umislim zbog toga.
B) Priznaj, koliko puta si sam otvarao i čitao tekst?
666 puta. 3:)
Da li ti je važno koliko ljudi primjećuju i prate tvoj rad, ili je, pak, važnije, koliko te dobro kapiraju fanovi - pa koliko god da ih (bude) bilo?
Postoje dvije strane mene kao osobe: ona odvratno alternativna strana, gdje mi je totalno nebitno tko me prati i tko šta misli i ona još odvratnija, gdje želim da me ljudi obožavaju i ljube kao Boga. Nisam još naučio kako ih dovesti u ravnotežu pa se periodično izmjenjuju. No, to je već neka druga tema.
Misliš li da taktika o tajanstvenosti kao oreolu, odnosno odluka o skrivenom identitetu autora podgrijava interesovanje publike i medija?
Prvo da razjasnimo da sam ja Marko Vuković i da je Svemirko moj projekt. Kada smo to razjasnili mogu reći da je to skrivanje uvijek bila određena vrsta autoironije. Nikad se nisam trudio to zbilja skrivati jer bi mi to bilo totalno pretenciozno. Mislim da zanimanje publike na ovim prostorima jedino može zagrijati jedna topla i iskrena ljubavna pjesma - tko ju pjeva manje je bitno.
Nisam očekivao da ćeš se odmah razotkriti, čak sam razmišljao o tome da li je moguće sakriti identitet kad krene koncertna promocija (ako je bude)... Kako je uopšte došlo do, očito poprilično uspješne strategije tajanstvenosti, i kako je sve to izgledalo sa tvoje strane, dok je identitet Svemirka još uvijek bio sakriven?
Ma nije to nikad bila strategija. To je bila zezancija koja je prerasla u nešto više. Mislim da ljudi nisu previše razbijali glavu o misteriju Svemirka. Nikad ne bih to čuvao kao neki izvođači. To je previše pretenciozno čak i za mene.
Isplatilo se u smislu da su me ljudi koje znam kontaktirali kao Svemirka bez da su znali da sam to ja. Bilo je jako smiješno.
Na kakve medijske ustupke si spreman i u kojoj mjeri savremeni muzičari moraju obraćati pažnju na moderne kanale komunikacije?
Spreman sam na sve jer se to danas zahtijeva od svake osobe, a pogotovo od muzičara. Glupo mi je ponavljati staru frazu o tome da glazbenik danas mora biti sve, ali to je uistinu tako. Internet je zauvijek promijenio stare načine komunikacije s publikom i danas imamo prividnu situaciju da je Donald Trump postao predsjednik SAD-a putem Twittera. Naravno, to je jedna velika laž.
Internet je postao jedna ogromna buka gdje se može doći do svega, ali u svoj toj buci nemaš pojma gdje bi se okrenuo. Soundcloud ima 10 milijuna registriranih korisnika. 10 milijuna! To je broj kakav ne možemo niti zamisliti, a svatko od njih želi biti slavan. Dakle, da bi se probio kroz tu buku ipak moraš imati ili para ili nekog jakog da te pogura.
Sa druge strane, postoji problem bezočnih medijskih pumpanja, forsiranja mediokritetskih izvođača čiji je talenat više nego ograničen. Kako gledaš na tu (nus) pojavu? Koji muzičari zaslužuju jače reflektore, po tvom mišljenju, i u regionu i šire?
Zna se ko vodi glavnu riječ u svemu tome. Novac. Uvijek je bilo tako i uvijek će tako biti. Interesne skupine financiraju određeni subjekt koji im služi kao bankomat i muzu ga dok daje mlijeko. Naravno, needucirana publika to ne shvaća i objeručke prihvaća sve što im se nudi. Bilo bi super da je to samo u glazbi slučaj, ali to je današnji način funkcioniranja svijeta i protiv toga nema lijeka. Osim globalnog suicida.
Jedan od novih lokalnih glazbenika koji me jako zaintrigirao je ROGI. Jako dobar momak koji radi poprilično slatku glazbu.
Otkrij nam (t)ko je uticao, u muzičkom smislu, na suptilnost tvog muzičkog izraza? Moje lične asocijacije su neki vrlo sofisticirani muzičari iz osamdesetih…
Zvuk Svemirka se često poistovjećuje s jugoslavenskim zvukom. Osobno mi to ne smeta, ali nije mi to bila namjera. Na Svemirka kao projekt je utjecala valjda svaka nota koju sam ikad u životu čuo i glupo mi je izdvajati određeni bend. Time želim izbjeći kojekakve konotacije i svrstavanja.
Govoreći van Svemirka, moja je crkva Joy Division. Naravno, postoji još sijaset glazbenika koje slušam i volim, i istina je da je većina njih svoj vrhunac imala u '80-ima.
Čini se da držiš pod kontrolom nostalgične note sopstvene muzike. Pominjem to stoga što poslednjih godina postoji „trend“ crpljenja inspiracije iz pomenutih osamdesetih, što nerijetko zna zazvučati ironično i parodično, iako nenamjerno.
Ne znam za druge, ali meni je taj zvuk jako drag i trenutno ne želim ići dalje. Nije problem synth pjesmu izaranžirati u nekom drugom obliku, ali zašto? Za mene to nije trend. Dobra pjesma je dobra pjesma. S druge strane, često se zapitam, je li to to? Ide li glazba dalje ili se samo vrti u krug? Odgovor na to pitanje se može pronaći u tehnologiji. Velike revolucije u glazbi su se događale zbog tehnologije. Izum električne gitare drmao je od '60-ih pa do '80-ih kad je synth uletio na veliku scenu i nakon što se to ispuhalo nismo imali nešto slično. Glazba će krenuti dalje kada je tehnologija bude opet oplemenjivala. Ali ponoviti ću još jednom - dobra pjesma je dobra pjesma.
Tvoja muzika je slojevita, a jedan njen sloj je lepršavi duh, pa čak i duhovitost. Kako to postižeš?
Ne shvaćam se jako ozbiljno i ne razmišljam puno. Ono što mi padne prvo iz rukava to snimim. Što više razmišljaš manje se zabavljaš, a glazba bi trebala biti zabavna.
Čekamo album nestrpljivo... još samo sedam dana do objavljivanja! Šta nam još možeš otkriti o konceptu, ukoliko ga ima, temama i radu na pjesmama?
Koncept je ''all killers, no fillers''. Teme su uglavnom neke osobne preokupacije i borbe s greškama iz prošlosti i budućnosti. Pjesme su nastale u periodu od nekih 6 mjeseci i napraviti ih nije bio problem, ali ušminkati ih je bio pravi pakao. Još da kažem čisto ovako neke generičke informacije. Ime albuma je “Vanilija” i sadrži 9 pjesama. Snimljen je u studiju Kučerina 15, a smiksan u studiju Didina Soba. Mastering je radio Lionel Williams iz benda Vinyl Williams. Omot je dijelo Jeremyja Nealisa.
Na albumu se ne nalaze zaista izvrsni singlovi „Zbogom proleteri“ i „Noćni pokreti“ koji su privukli značajnu pažnju publike još u ljeto 2015. godine, zašto?
Nisam ubacio pjesme jer se nisu uklapale produkcijski s ostatkom. To jest snimali smo njihove nove verzije koje jednostavno nisu toliko dobre i nije bilo smisla miješati ih. Te pjesme su vani i tako će ostati, ljudi ih mogu slušati bez obzira bile na albumu ili ne. Isto tako, bilo bi jako ziheraški to napraviti, a to mi se ne sviđa.
Kada će uslijediti promocija na eventualnim koncertima?
Neće prije ljeta. Želim da to bude kako treba, a za to treba vremena. Ali kada krenemo sa svirkama biti će ih poprilično.
U međuvremenu, tačnije od sledećeg petka na adresi jasamsvemirko.bandcamp.com. kao online izdanje nezavisne izdavačke etikete Više manje zauvijek potražite kompletan album, "Vanilija", na kojem se, kako već rekosmo ne nalaze superiorni singlovi „Noćni pokreti“ i „Zbogom proleteri“, već samo sledeće numere:
1. Žena od vanilije
2. Miris grada
3. Tajne svemira
4. Na tvom zidu
5. Vrati mi se još jedanput
6. Intermisija
7. Sa svog balkona
8. Ja znam da nešto uzimam
9. Možda nisam dobar
