Nikšićki festival pamtićemo i po tvom veoma ženstvenom vizuelnom izdanju, zaista lijepo odabrana haljina.

Zapravo sam već dulje vrijeme htjela isprobati nastupati u haljini a festival u Nikšiću se pokazao kao idealna prilika. Puno putujem i sviram a uvjeti svirki su vrlo često takvi da se nemam ni kad ni gdje presvlačiti, a još moram tegliti gomilu opreme pa se jedva prisilim nekako našminkati u kakvom WC-u. Međutim, sad mi se čini da bih mogla i češće u haljinima nastupati. Tako je svečanije ;)

Očito je da ne "forsiraš" sopstvenu senzualnost, ne samo glede imidža nego ni u muzičkom izrazu. Da li smatraš da su to jeftini trikovi za privlačenje pažnje, generalno gledano?

Živimo u društvu koje se više bavi izgledom nego nastupom sportašica, koje pod povećalom prati atraktivnost političarki i generalno svih javnih osoba ženskog spola pa sam svjesno išla gotovo negirati taj moment jer sam htjela da se naglasak stavi na moju muziku, na ono što primarno radim. Međutim, ne mislim uopće da je senzualni nastup nužno loša stvar, dapače ima izvođača i izvođačica koji to znaju sjajno isfurati. Bilo bi zanimljivo vidjeti na regionalnoj sceni nekoga tko ide baš kontra, tko zajedno sa dobrom glazbom baca seksualnost u prvi plan. Treba hrabrosti i pameti, tanke su to granice.

Koje su još svirke, za tebe lično, bile posebne od početka ove godine?
Svirka u klubu Exit u Osijeku je bila sjajna, zatim nezaboravni gig u Tunelu u Rijeci, pa Nigdjezemska u Zadru gdje nam doslovno nisu dali da se maknemo sa stage-a i naravno sad u Nikšiću. Mada je nezahvalno pitanje, imam osjećaj da sam cijelu godinu na jednoj velikoj prekrasnoj, ponekad suludoj ekskurziji...

Kako si se odlučila da uglazbiš stihove velikog Tina Ujevića? Da li otuda potiče naziv albuma koji će uskoro biti objavljen?
Goran Matović koji priređuje tradicionalne večeri “Sjećanjena Tina” me je prošle godine bio pitao bih li mogla za taj festival uglazbiti koju pjesmu Tina Ujevića. I ja sam si dala zadatak, pročitala kompletnu antologiju i na kraju zavrtila stihove Notturna u loop... Naziv albuma ustvari potječe od istoimene pjesme “Tišina”, ali odmah je bilo jasno da se Notturno sjajno uklapa u mračnu cjelinu.

Prija li ti ponekad da se osamiš i budeš u tišini, napuniš intimne baterije? Koliko uopšte emotivno iscrpljuju javni nastupi?
Ne da mi prija nego je to imperative za preživljavanje. Ovaj je posao prekrasan ali te emotivno izvozi uzduž i poprijeko – nema velikog high-a bez povremenog velikog low-a. S vremenom sam naučila da su trenuci samoće i mira strahovito bitni da se procesuiraju te amplitude.

Postoji li neki veći razmak u odnosu na (inače izvrstan) EP “Jesen” ili će se “Tišina” kretati sličnim stradama, već utabanim stazama?
“Tišina” će biti mračniji album. Tematski se krećemo oko smrti, tišine i samoće. Ne pišem isključivo autobiografski ali sad s odmakom vidim koliko je bolest i gubitak u obitelji utjecala na moj rad.

Kad već pominjem(o) “Razmak” ne mogu da se suzdržim da još jednom neizdvojim tu prekrasnu pjesmu; da li je ona bila prekretnica u izvjesnom smislu, veći pomak unaprijed?
Drago mi je da si je izdvojio. Mislim da sam u toj pjesmi uspjela spojiti jezičnu i simboličku višeznačnost, a i na dobitku je u različitim aranžmanima. Sad na neki način ni ne mogu pobjeći od te pjesme, svaka vožnja autoputom je podsjetnik.

Polažeš očito puno na produkciju pjesama. Koliko dugo radite na samoj zvučnoj slici, liči li taj rad na brzopotezni akvarel ili pak postepeno, promišljeno nanošenje svih nijansi?
Puno se promišlja. Najzanimljivije stvari nastaju slučajno ili zbog greške, ali uklapanje u cjelinu je dugotrajan proces. Jednom kad se zna što se hoće, onda improvizacija sama od sebe ide.

Čini mi se da je “Dani bez sjena” pjesma koja se bolje doživljava u tišini, možda čak i u mraku. Međutim, taj prilično mračan singl i propratni spot promovisani su na samom početku ljeta. Možda zbog toga nije dobio veću medijsku pažnju?
Sigurno. Postoji taj pressing na TV i radio postajama da se povećanjem broja sunčanih dana vrte isključivo vesele i pozitivne pjesme, plaćamo danak turizmu i kapitalizmu. Međutim, vodim se time da ne radim muziku za jednu sezonu, sjesti će sve to na svoje mjesto. Uostalom, Dane bez sjena sam i napisala za vrijeme jedne ljetne oluje.

Kako doživljavaš sve što se poslednjih nekoliko godina dešava u Hrvatskoj, i uopšte na sirotoj planeti Zemlji? Odražava li se sve to direktno na tvoju muziku, stihove?
Odražava se apsolutno. Sve je input/output, ako si iole perceptivniji sve to utječe na život i rad. “Dani bez sjena” su baš primjer takve pjesme.

Koji muzičari uljepšaju tvoj dan ?
Radiohead, Massive Attack, Nick Cave, Cohen, PCVC, St Vincent, Fabrizio de Andre, Lyke Li...

Slušate li neku mjuzu dok idete na sve ove svirke i festivale?
Old skul hip hop je mjuza stvorena za auto, to i Valentino Bošković se najčešće vrti. Zatim je tu Toma Bebić, Erykah Badu, TBF, Porto Morto...