Koncerti
Promocija knjige “Ogledala Lune” i koncert grupe Luna @ Mixer House, Beograd, 31.03.2017
Verovao sam hiljadu puta potvrđenoj istini da legende ne treba dirati, podgrevati, povampirivati. Da ih treba ostaviti u legendi, tamo gde pripadaju i gde se osećaju kao “svoj na svome”. Verovao sam do ove večeri. Tačnije, verujem još uvek ali uz mali dodatak – čast izuzecima.
Bilo je, što se ono kaže “puno k’o oko”. Promocija knjige je počela sa oko pola sata zakašnjenja. Predrag Popović, Saša Rakezić i Goran Tarlać, autori knjige, lepo su je predstavili. Prikazan je put koji je pređen od ideje do realizacije ove knjige respektabilnog obima (u njene gabarite bi stala i biografija grupe sa dvadesetogodišnjom karijerom), objašnjeno zašto su se opredelili za formu intervjua članova grupe, zatim razlozi zbog kojih je odabrana baš Luna za pokretanje aktivnosti “Društva prijatelja popularne kulture” (ako sam dobro zapamtio ime), nove književne izdavačke kuće koja već radi na svom sledećem izdanju – biografiji Vlade Divljana. Predrag Popović, osnivač nikad prežaljenog sajta Popboks, je nagovestio novi prodor i u pravcu digitalnih medija. U toku je kreiranje nove platforme koja će se baviti istom tematikom kojom se bavio Popboks ali na novi, moderniji način. Jedva čekamo da to vidimo! O knjizi za sada mogu reći da izgleda monumentalno sa svojih 360 strana i priloženim CD-om, o sadržaju biće reči tek posle čitanja.
The Cure iza sebe imaju više nego bogatu muzičku karijeru. Za 40 godina postojanja, sa kraćim ili dužim pauzama, objavili su dugačak niz odličnih albuma, kao što su ''The Three Imaginary Boys'',''Pornography'',''Kiss Me,Kiss Me,Kiss Me'',''Disintegration'',''Bloodflowers'' i da ne nabrajam dalje, osim ''The Head On The Door'' jer su sa njega izveli najviše pjesama prije nepuna tri dana na nezaboravnom koncertu u Budimpešti.
U utorak se moja četveročlana družina uputila u Pistoiu, toskanski gradić u blizini Firence, na koncert The Nationala. Koncert je bio organiziran u sklopu Pistoia Blues Festivala, i na opću radost, kao poseban gost The Nationalu najavljen je Father John Misty. Pritom moram napomenuti da mi još uvijek nije jasno tko i kako financira te male, dislocirane koncerte i festivale u Italiji. Belle and Sebastien u Ceseni, Mark Kozelek u Ravenni ili Wilco i Kurt Vile u Ferrari, sve redom poprilično intimni koncerti, u malim klubovima ili na otvorenom, sa publikom koja, i ako je kupila ulaznice, nema šanse da pokrije trošak koncerta. Prema tome, jedino logično objašnjenje je da Talijani imaju i neku indie mafiju sa odličnim glazbenim ukusom. Šala. Ali, stvarno.
Foto: Henry Ruggeri
Bruce Springsteen, Milano, San Siro, 3. 7. 2016.
Rekao je Boss tokom jednog svog koncerta za privilegirane i sretne odabranike snimljenog na solo turneji „Devils & Dust“, a dokumentiranog pod nazivom „VH1 Storytellers“, da je glazba „kao seks; ne možeš je opisati, no da li bi zaista i trebao?“ E, pa tako bi se otprilike mogao sažeti skoro četverosatni spektakl koji nam je isti taj Šef, Bruce Springsteen, priredio protekli vikend, da preciziramo, u nedjelju 3. srpnja 2016. godine, s tolerirajućim zakašnjenjem od dvadesetak minuta, na pozornici jednog od eminentnijih stadiona svijeta, onog milanskog Giuseppe Meazza, omiljenog pod nazivom San Siro.
Bio je to jedan od onih dana u kojima se osjećala čarolija u zraku, ali je bome isijavala i nesnosna vrućina kojoj lijeka nije bilo. Bila sam jedna od zagriženih koja je s dvoje najbližih istomišljenika spremno i bez imalo logičnog razmišljanja pristala doći noć prije, ravno iz autobusa, nakon desetosatnog truckanja po slovenskim i talijanskim autocestama, pred taj divovski stadion i spremno žrtvovati spavanje i ostale privilegije koje idu uz to, poput jastuka, deke i sličnog...