Koncerti
Dok su se Katarina Pejak (klavir i glas), Ana Protulipac (Bas i glas) i Slaven Ljujić (bubnjevi) poklanjali oduševljenoj publici nakon sjajnog nastupa u Amerikana sali Doma omladine Beograda, proletelo mi je kroz glavu koliko je malo falilo da ne budem tu te večeri. Snežna oluja koja je besnela nad Beogradom je bila jak odvraćajući faktor, toliko jak da sam u jednom trenutku pomislio da me napolje ne bi izvukao ni poziv na koncert od vaskrslog Hank Williamsa lično. Ipak, osećao sam se dužnim da odem. Ne zbog toga što poznajem nju ili njenog tatu, čuvenog promotera/organizatora bluz koncerata Vladu Pejaka, jer ih lično ne poznajem. Uzrok te potrebe/želje da odem na koncert je muzika koju Katarina Pejak izvodi.
Što reče u svom prikazu koncerta moj stari prijatelj Slobodan Vlaketić, Rezidentsi su “po treći put među Srbljima” (Kolarac 2003, DOB 2008), ali ja, koji za razliku od njega, nisam baš bio fan, sam po prvi put prisustvovao njihovoj predstavi. Namerno ne kažem koncertu, jer je to što su te večeri prikazali mnogo više ličilo na pozorišnu predstavu, nego na rokenrol koncert. Odmah da razjasnim da sam potpuno svestan činjenice da svako ko se popne na pozornicu učestvuje u nekoj vrsti predstave. Samo značenje reči ukazuje na to. Značenje reči “pozor” je “pažnja”, dakle, onaj ko se popne na pozornicu traži i privlači pažnju, i u tome, naravno, nema ničeg lošeg. Sledstveno tome, želi da bude gledan (pozorište je gledališče na slovenačkom), želi da prenese verbalnu poruku, da nešto kaže (pozorište je kazalište na hrvatskom) za tu priliku okupljenoj publici (theathron – mesto za gledanje na starogrčkom). Iako komplementarne, muzička i pozorišna umetnost nisu isto. Prožimaju se, pozajmljuju elemente jedna od druge, ali nisu isto.
Bluz je muzika koja je svoj vrhunac doživela između tridesetih i šezdesetih godina prošlog veka. Tada je nastala ogromna većina važnih, ključnih ili signifikantnih (kako vam se više sviđa) pesama, u to vreme je na svetlost dana izašla velika većina najznačajnijih bluz autora. To je forma popularne muzike dvaput pomerena iz sadašnjosti (twice removed), dakle, i rokenrol koji joj je preuzeo primat ga je takođe izgubio od didžejinga/elektronike. Može se reći, u skladu sa onom mojom teorijom o muzičkim nišama, da je bluz postao klasična muzika. Kao i svaka klasična muzika, postao je reproduktivna umetnost. Od današnjeg izvođača bluza ne očekuje se da izvodi svoje pesme (može i to, ali se, uz retke izuzetke, svodi na inferiorno ponavljanje davno postavljenih obrazaca), već da nam predstavi svoju interpretaciju klasika. To je nekoliko dana ranije u Hali Sportova na Novom Beogradu radila i Beth Hart kada je na bis izvela pesmu Ette James „I’d Rather Go Blind“ – poznavaoci bluza nisu propustili priliku da to izvođenje porede sa originalom, ali i sa nekim drugim izvođenjima, recimo onom grupe „Chicken Shack“ ili Rod Stewarta i grupe „Faces“. Ono što hoću da kažem je da se u tim okolnostima ne ocenjuju pesme (one su nesporne) već izvođenje.
Pomalo neočekivano, veče nije bilo pretežno melanholično ili depresivno, naprotiv! Noć je nekako bila - čudnovata, Matt je očekivano briljirao i privlačio pažnju publike ali i braća Dessner na gitarama su zvučali nestvarno uzbudljivo, čini mi se kompleksnije nego inače, i sa neobičnim osjećajem optimizma.
Sedmi album dobro već poznatog benda pokazao je na koncertu u Pittsburghu kako jedan alternativni-post-punk rok bend treba da zvuči uživo. Pozornica "Stage AE" na kojoj su nastupili locirana je na mjestu "North Shore", gdje se spajaju tri rijeke - Allegheny, Monongahela i Ohio-i odlična je za ovakve prilike, sa istorijom vrlo dobrih nastupa i spoljašnjim amfiteatrom koji prima do 5000 ljudi. Sve to učinilo je ovo odličnom prilikom za fantastičan nastup benda oformljenog 1999. u gradu Cincinnati-ju koji se nalazi na samo četiri sata vožnje od takozvanog "grada mostova". Podijeljena u tri dijela, pozornica je bila ispunjena do kraja nestrpljivim fanovima koji su uz londonsku predgrupu Daughter pjevušili pjesme poput "Youth", "Smoother", "Human", "Numbers", "Doing The Right Thing".