POBJEDNICI

Ono oficijalno najvažnije na festivalu su naravno nagrade, pa je tako ove godine prvo mjesto pripalo bendu “Seine” iz Zagreba i Varaždina i njihovom kantautoru Ivanu Ščapecu, koji je treći put nastupao na ovom festivalu i imao treću sreću. Njegov nastup je bio jedan od najkvalitetnijih što je žiri prepoznao. Zanimljiva muzika, tekst i vokalne sposobnosti su mu donijele snimanje i produkciju albuma u iznosu od pet hiljada evra.

Drugo mjesto je pripalo beogradskoj “Degenezi”, inače pobjedniku Bunt Rok festivala, čiji je gitarista Danijel Seferović dobio gitaru kao najbolji gitarista. Ova odluka je bila takođe dosta očekivana, jer se bend istakao svojom energičnošću, koketiranjem sa publikom i gitarističkim rifovima. Oni su kao nagradu dobili binsku opremu u vrijednosti od dvije hiljade evra.

Jedno od većih iznenađenja je bilo proglašenje trećeg mjesta, ali zbog odustajanja iz finala sarajevskog benda “East time” iz nepoznatih razloga, a koji bi vjerovatno osvojili nagradu, ona je otišla u ruke koprivničkog benda “Letarg” koji su svojim letargičnim i pomalo psihodeličnim zvukom, ali najprije dobrom međusobnom koordinacijom osvojili žiri. Njima je pripala binska oprema u vrijednosti od hiljadu evra.

Nagrada za najboljeg basistu, ovaj put basistkinju, je pripala Maji Kolarić iz grupe “EoT”.

DEMO BENDOVI

U finalu je nastupilo još nekoliko vrlo interesantnih bendova, od koiih neke čeka sigurno vrlo blistava budućnost. Jedan od njih je “Sila nečista” iz Solina čiji su zvuk novinari odmah okarakterisali kao novi pastirski rok. Nastup ženskog trija “Tri kapljice” je prštao energijom, a “Mnogi drugi” iz Zagreba su se istakli sa akustičnim rok zvukom. Dva predstavnika banjalučke scene, jedina na festivalu, su ušla u finale, mada nezasluženo. Prvi je bend “Multicultus” koji su izveli jednostavnu pjesmu koju zaboravite odmah nakon slušanja, a drugi “Kdžo”, iako je izazvao oduševljenje publike, pokazao da bendovi koji se okupe samo da bi osvojili novac neće proći dobro. Već nekoliko puta u ovih devet godina se dogodilo da su se iskusni muzičari koji imaju već svoj bend okupili i formiralinovi samo kako bi osvojili novac na festivalu, a takav je slučaj bio i sa navedenim bendom koji je ustvari “Brutal protest” pojačan sa još nekim muzičarima.

U finalu su još nastupili Makedonci “Ki” sa mješavinom elektronike i etna i zagrebački “PigPop” koji sviraju čisti rokenrol. Nakon završetka festivala se saznalo da bend “EoT” već ima jedan album iza sebe, potpisan za “Croatia Records” i po pravilniku nije smio nastupiti. Međutim, većina medija ne bi ni znala za tu informaciju, da je organizator nije otkrio.

Po ukusu autora teksta još neki bendovi su svoje mjesto trebali naći u finalu, a prvenstveno se to odnosi na zagrebački “Bad mushrooms” koji svira muziku sličnu onoj u sedamdesetim godinama, kao i “NFN” iz Aranđelovca koji stilom podsjećaju dosta na sastav “SMF”. Šokantan je bio nastup grupe čija je pjesma trajala samo nekoliko sekundi. Koja je bila svrha tog nastupa samo oni i žiri koji ih je odabrao znaju.

Mnogi će reći da je jedna pjesma malo da se neki bend predstavi i pokaže koliko zna i da treba da se sviraju po dvije pjesme, kako je i bilo prve godine festivala, ali to je gotovo neizvodivo i išlo bi na uštrb kvantiteta bendova ako bi se vremenski ostalo na tri dana. Međutim ogranizatori festivala su najavili neke izmjene sljedeće godine, pa ćemo vidjeti šta će biti.

Svi demo bendovi mogu da budu prezadovoljni sa uslovima u kojima su nastupali, jer čak ni u svojoj budućoj profesionalnoj karijeri, neće se često moći pohvaliti da su svirali u uslovima kao na “Demofestu”. Velika bina, zvuk i svjetlosni efekti dovedeni do savršenstva, publika koja ih je bodrila i pozitivna atmosfera su krasili i bila najjača karika ovog festivala.

Ipak, da ne bude sve savršeno za publiku, pobrinuli su se sponzori sa svojim cijenama, pa je tako flašica vode prodavana po istoj cijeni kao i limenka piva, a koja je bila bezobrazno visoka od 3KM, dok je pljeskavica koštala 5KM. Nekim konobarima očito ni to nije bilo dovoljno, pa su po vlastitom nahođenju dizali cijene. Ali, šta je tu je, bezobrazluka je uvijek bilo, vratimo se mi onom zbog čega „Demofest“ postoji a to je dobra muzika i zabava.

DOMAĆI REVIJALCI

Od prošlogodišnjih laureata svoje prvo mjesto je potvrdio riječki sastav “Nord”. Oni su nastavili da rade i u polusatnoj žestokoj svirci pokazali da imaju jasan cilj pred sobom. Snimili su dva spota, izdali su album, a imaju još neke nove pjesme za predstojeći album. Svim tim aktivnostima možemo na njih računati u budućnosti da se profilišu u jedan od najboljih bendova regije, a time šalju i sliku o “Demofestu” kao vrlo kvalitetnom festivalu. Nešto manje od njih, ali takođe sa upečatljivim nastupima su se predstavili “Rezerve” i “SKA”.

Definitivno najbolji koncert po kojem će ove godine “Demofest” biti upamćen je prvi nastup Nikole Kolje Pejakovića sa svojim “Grobovlasnicima” pred banjalučkom publikom. Sam Kolja je usred nastupa rekao da nakon ove svirke mogu i da se raspadnu. Ova svestrana (muzičar, scenarista, glumac) ikona grada na Vrbasu je pokazala svoje kantautorske sposobnosti i uz pomoć kvalitetnih muzičara prezentovala balkanski bluz na vrlo efektan način. Ovakav bluz se rijetko danas u regiji može da čuje, a njegovoj interpretaciji doprinosi uveliko Koljina harizma. “Da li venem ili zrim”, “Mladoženja”, “Pedofilija” ili “Live Aid” su samo neke od pjesama kojima Kolja na sebi svojstven način prezentuje svakodnevicu. Iako je nastupio u dva časa nakon ponoći mnogobrojna publika je ostala da isprati prvi, a nadamo se ne i posljednji nastup kantautora sa “Vilsonovog šetališta” i nije se nimalo pokajala.

Veliko interesovanje je pobudio i koncert “Bombaj štampe” koja se nakon 30 godina i ponovnog okupljanja vratila u Banjaluku. Branimir Đurić Đuro kao pravi šoumen zavodio je publiku, a pravi emotivni vrhunac je koncert dostigao kada je pozvao na binu obožavaoca benda u invalidskim kolicima da otpjeva pjesmu “Trese, lupa, udara”. Mnogo uvježbaniji nego na nastupu prije par godina u Sarajevu, koji im je bio i prvi nakon okupljanja, podigli su atmosferu do usijanja među publikom koja je uz njihove pjesme odrastala, ali i one dosta mlađe koji su gledali film “Kako je propao rokenrol” i odatle saznali za neke pjesme.

“Hladno pivo” je nastupilo prvo veče i još jednom pokazalo zbog čega je trenutno jedan od najpopularnijih bendova u regiji. Njihov repertoar se sastojao od popularnih pjesama sa zadnja tri albuma, ali i nekoliko starih pjesama, za koje se pokazalo da ih nisu dovoljno svirali u posljednje vrijeme, jer u pojedinim trenucima bubanj nije bio u harmoniji sa ostatkom benda. Ali, to nije smetalo da njihov nastup protekne u velikoj posjećenosti i dobroj atmosferi.

Najmanje zvučno ime od svih navedenih, ali daleko od toga da je manje kvalitetno je bend “ZAA”. Sa pjevačicom Sanjom, koja leprša energijom i zadivljuje glasom, ali i stasom, nakon prvih par minuta su rasplesali publiku i svojim nastupom i pjesmama “No war”, “We”, “Fire” navukli osmjehe na lica ljudi.

SVJETSKE “ZVIJEZDE”

Kada su objavljena imena stranih izvođača na festivalu, zavladalo je veliko uzbuđenje, posebno među njihovim fanovima. Iako je prošlo mnogo godina od kada su neki od njih bili u vrhu popularnosti i “tresli” svjetskim pozornicama, svi su se maksimalno potrudili da svojim nastupima pokažu koliko mogu i da afirmišu publiku. To posljednje navedeno nažalost nije uspjelo prvo veče britanskom bendu “Dub Pistols”. Uprkos velikoj energiji na bini i pokušajima Berija Ešvorta da podigne publiku, ona je ostala “impotentna” na njih. Njihovom nastupu se nema ništa zamjeriti, oni su dali sve od sebe, ali sve je bilo uzalud. Imao se utisak kao da su to veče svi došli samo zbog “Hladnog piva”. Mješavina daba, regea i hip hopa na vrhunskom nivou bila je vidljiva kroz pjesme “Cyclone”, “Alive” i mnoge druge. Ostaje žal zbog mlakog odaziva publike, jer ovaj bend zaslužuje svakako mnogo više.

Po godištu dobrog dijela publike, ali i njihovom stajlingu, moglo se pretpostaviti ko će nastupiti drugo veće. Kultni britanski gotik bend koji je svijetom harao osamdesetih godina “Sisters of Mercy” izazvao je mnogo više interesovanja nego njihovi zemljaci dan prije. Sve je počelo sa jako mnogo dima, koji je pratio grupu tokom čitavog nastupa. Pregršt efekata je stvorilo željenu atmosferu, a sam frontmen Endrju Eldrič je najavio spektakl prvom pjesmom i to odmah velikim hitom “More”. Izgledao je kao Nosferatu na bini, ali se nažalost pokazalo da njegove glasovne mogućnosti nisu više dobre da bi izveo najveće hitove grupe. Iako je imao sjajne muzičare oko sebe koji su svoj posao uradili besprijekorno, njegov vokal je sa svakom novom pjesmom uspavljivao publiku, koja je odustajala od praćenja koncerta, izuzev najvjernijih fanova. U svakom slučaju ostaje pohvala, što su ljubitelji ovog zvuka vjerovatno posljednji put mogli da uživaju uživo na pjesmama poput “Temple of love”, “Marian” i drugih.

Čast da zatvore festival pripala je švedskom ultra-popularnom sastavu “Mando Diao” koji su uprkos silnim problemima logističke prirode (nisu mogli da lete iz Minhena, pa su morali o sopstvenom trošku da idu zaobilaznim letom, a izgubio im se i prtljag) dođu u Banjaluku i pruže neizmjerno zadovoljstvo publici. Problem nije predstavljalo ni to što su pred nastup koji je bio oko tri sata ujutru odradili i tonsku probu. Već od prvih tonova bilo je jasno da će ovo biti spektakl kakvog će grad na Vrbasu vječno pamtiti. Od prve pjesme članovi benda su uspostavili komunikaciju sa publikom, pozivajući ih na skakanje, ali i nazdravljajući domaćim pivom, pokušali da ostvare prisan kontakt. Iako vidno umorna, publika se odazvala pozivu i uživala u nastupu. Posebnu euforiju su izazvale posljednje pjesme “Gloria” i “Dance with somebody” kojom je spuštena zavjesa na deveti “Demofest”.

EPILOG

Malo koji grad se može pohvaliti sa koncertima “Kosheen”, “Asian dub fondation”, “Stereo MC” ili Trickya i mnogih drugih renomiranih svjetskih izvođača. A još manje gradova se može dičiti time da oni sviraju isto veče kao i izvođači čije vrijeme tek dolazi. Dokaz za to su grupe “IrieFM”, “ZAA”, “M.O.R.T” i mnoge druge koje su svoje karijere počeli upravo u Banjaluci, a danas su vrlo popularni bendovi. Dobar glas se daleko čuje, a takav je slučaj i sa “Demofestom”, a svi iz ovog grada vjeruju da će taj eho doći što dalje, ali i do onih koji bi trebalo da pomognu festival. Sljedeće godine, jubilarni deseti festival bi mogao da napravi još veći pozitivni odmak uz potrebnu podršku sponzora i vladajućih struktura, koja u većini slučajeva ostaje gluva na ovakve pozive, i cementira Banjaluku na mapi festivala.