Čini se da je godina za nama obilovala vrlo kvalitetnim debitantskim izdanjima, bilo da su to posve nova imena na sceni ili iskusni muzičari angažovani i ranije u drugim muzičkim postavama. Elem, dužni smo napomenuti da su članovi naše male redakcije izvagali kako je Seine, pod istim imenom, već objavio jedno izdanje, pa je to razlog zbog kojeg se nije našao na ovoj listi, ali možemo vam već sada otkriti kako će se album "Sno Sna" pojaviti na Listi najboljih regionalnih albuma en general, koju ćemo objaviti na samom kraju godine. Zapravo će to biti slučaj, ne slučajno, sa dosta ovde pomenutih albuma, što samo govori koliko su debitanti osvježili diskografsku godinu za nama.

Pet najboljih debi albuma 2017. godine, a što je rezultat koji smo dobili sabiranjem poena od 10 do 1, počev  od prvoplasiranog ka poslednjoj poziciji na pojedinačnim Top 10 listama članova muzičke redakcije Stereo Art-a, su sledeći:

“Došlo vreme da se podvuče crta. Bar kad je ovogodišnja muzika u pitanju” najavljuje Vladimir Skočajić svoj izbor najljepših albuma 2017. godine, iako ostavlja prostora za otklon pa, zapravo, kaže da je ovo “lista albuma koje sam najviše slušao u ovoj godini”. To naravno nije samo još jedna Best of  lista nego ona koju ćemo s velikom pažnjom preslušati i prostudirati, te potom prionuti na slaganje liste, ne jedne već više njih, najboljih albuma po izboru muzičke redakcije Stereo Art magazina. Listomaniju je već započeo kolega Strajnić, ukoliko već niste obavezno zavirite u njegov izbor najboljih folk/country/bluegrass albuma godine, a u istom tekstu Srđan iznosi i nedoumice oko slaganja ovogodišnje liste...

No, prije nego vam otkrijemo koji su to najbolji debi albumi pa našem slušalačkom sudu, prionimo na slušanje nove, prednovogodišnje epizode radio emisije GISTRO FM - dovoljno je kliknuti play u lijevom uglu monitora. Skoča u uvodu navodi samo nekoliko imena: “Kada se jednom budem sećao 2017, svakakvih slika će biti u mojoj glavi, ali ispod svake od njih čuće se muzika sa nekih od ploča iz ovonedeljne emisije. Tu mislim na The National, Kamasija Vašingtona, Karlu Bruni, Slowdive, Marka Ajcela, Nežni Dalibor, Baobab, King Krule i svašta nešto još. “ Uživajte!

Duh otmjene novogodišnje čarolije donosi u naše domove nova kompozicija Džonija Grinvuda, proslavljenog gitariste grupe Radiohead, možda najznačajnijeg rock benda današnjice, ali renomiranog i kao filmskog kompozitora. Još od remek-djela “Biće krvi” traje njegova saradnja sa rediteljem Polom Tomasom Andersonom, sa kojim je mogući kreativni vrhunac ostvario upravo na aktuelnom, četvrtom zajedničkom projektu, a koji može biti i poslednja uloga Danijela Dej Luisa.

Seriozna klavirska elegancija i produhovljena melodija, nježna kao ples leptira, produbljene su toplinom umirujućih gudača tako da se "House Of Woodcock” doima kao dah davno prošlih, kostimiranih vremena. To će reći idealna zvučna kulisa za “Phantom Thread” smješten u period pedesetih godina prošlog vijeka, film u kojem kostimi igraju važnu ulogu, gotovo kao i originalno komponovana muzika - jer je reditelj koristi u tri četvrtine filma! Očito nije uspio da joj odoli, baš kao ni Udruženje stranih novinara Holivuda koji su nominovali cio soundtrack za Zlatni globus, a isti će sasvim sigurno ući i u pet nominovanih za Oskara (trenutno je na proširenom spisku među 140 kandidata), što i nije bilo teško predvidjeti.

Kada preslušate kompoziciju prisjetite se albuma "Pablo Honey" pa ćete uvidjeti koliko je sazreo gospodin Grinvud, koji od savremene klasične muzike rado sluša Šostakoviča, Ligetija i Pendereckog, a sa potonjim je i sarađivao.

Razoružavajuća optimistička mantra Olivera Nektarijevića, čija pozivna životna filosofija i energija poziva slušaoce da mu se pridruže, jer “sve će da bude u redu” ako mislimo dobro i mi to naravno pomislimo. Oliver svim srcem osjeća stihove i stoga njegova interpretacija nije ni na tren egzaltirajuća, a što, u nekim slučajevima, možda može da bude iritirajuće za one kojima nije blizak senzibilitet njegovog osobenog, originalnog vokala. “Misli dobro” je nošena na krilima wah-wah efekta, sa prodornim gitarama u prvom planu i vrlo stamenom ritam sekcijom, sa posebno zanimljivom bas dionicom, sve to, uz pomenutu inspirativnu interepretaciju, čini je jednom od najprijatnijih i  najpozitivijih numera odlazeće godine. Zapravo je ovo treći singl sa albuma koji bend Kanda, Kodža i Nebojša planira da objavi sledeće godine, znatno ubjedljiviji i opušteniji u odnosu na prethodnih par pjesama, zbog plodonosne i očito osvježavajuće improvizacije iz koje je nastala - kako to sami muzičari ističu. Prepustite se optimizmu uoči praznika, zatvorite oči i uživajte, a potom pogledajte i propratni video spot.

Ekskluzivna premijera dokumentarnog filma fokusiranog na poslednje godine života ikone rok muzike, i jednog od ključnih protagonista i kreatora pop kulture XX vijeka, zakazana je za 7. januar sledeće godine, u Britaniji na BBC 2, a izvan Ostrva na HBO kabl. televiziji. Na dan rođenja Dejvida Džonsa, proslavljenog kao Dejvid Bouvi, o njegovoj ličnosti, bolesti i kulminaciji stvaralačkog procesa govoriće bliski saradnici iz poslednjeg perioda životne i kreativne epohe jednog genijalnog umjetnika, koju je okončao u velikom stilu i na nezapamćen način - posthumnim muzičkim epitafom “Blackstar”. Među mnogim govornicima u “David Bowie: The Last Five Years" tu je i čuveni producent Toni Viskonti, stalni saradnik i prijatelj kameleonske trendseterske figure čije proporcije i značaj za istoriju popularne kulture još uvijek ne možemo sagledati u potpunosti. Režiser Frensis Vejtli već je snimio jedan fiilmski dokument o Bouvijevoj možda najvažnijoj kreativnoj fazi - prvoj polovini sedamdesetih godina prošlog vijeka - skoro identičnog imena, "Five Years", a što je i naziv poznate pjesme koja otvara kultni album "The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars".

Pogledajte uvodni trejler koji počinje proročkim stihovima “Pogledajte amo, ja sam na nebu (u raju)”:

Serijal “Tvin Piks: Povratak” koji su najvažniji filmski časopisi proglasili filmom godine– uvažavajući mišljenje Dejvida Linča koji isti smatra osamnaestosatnim filmom - nije dobio nominaciju za najbolju (dramsku) TV seriju, dok je, pak, nominovan veteran Ridli Skot za njegov novi film koji se nije ni našao u bioskopskoj distribuciji, kao i Kristofer Plamer - zamjena za u zadnji čas izbačenog Kevina Spejsija!

Spilbergov “Post” dobio je šest najbitnijih nominacija, za najbolji film, najbolju režiju, scenario, a Meril Strip i Tom Henks su nominovani kao glavni glumci, a tu je i nominacija za najbolju muziku - 25. u impresivnom nizu za etabliranog, često nagrađivanog  kompozitora Džona Vilijamsa.

“The Shape of Water” je nominovan za čak sedam Zlatnih globusa: za najbolji film, najbolju originalnu muziku,  a nominacije su dobili i režiser Giljermo del Toro i glavna glumica Seli Hokins, te Ričard Dženkins i Oktavia Spenser za sporedne role. Očito će oba ova filma biti i glavni konkurenti za Oskare...

Strana 65 od 120

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio