Neki razgovori se uvijek mogu voditi u pravo vrijeme, ali način zna da sputava. Vrijeme za Nežnog Dalibora je već više od deset godina, bez obzira što su diskografske i koncertne pauze nekad preduge, kao što su preduga sva čekanja nečeg što vrijedi. Ono o načinu se odnosi na to da njihova muzika odgovara na više pitanja nego što sam u stanju da postavim, nekad konkretno, nekad pomalo zavijeno u lako raščlanjive metafore, a sve vrijeme provocira na preispitivanja i vuče na nove odluke, usput nudeći atmosferu za duboku povezanost s najintimnijim strahovima, onih od kojih smo, kao ranjiva bića zarobljena uglavnom tamo gdje ne želimo da budemo, u stanju da bježimo veći dio svog života. Kad već nije bilo njihovo festivalsko gostovanje, pa ni album „U slojevima“ s kojim smo i na stranicama Stereo Arta 'intimizirali' u nekoliko navrata, čak ga i proglasili najboljim albumom 2017. godine, a novi singl „Ne mislim“ i dva nastupa u Crnoj Gori (Gemiš' Bar u Podgorici 4. aprila i Blues Brothers Bar u Nikšiću, 5. aprila) jesu bili vrijeme da pronađemo način da Ivicu Markovića, konstantu Nežnog Dalibora, pitamo ponešto o bendu, stvaranju, novom albumu i porazu i predaji.

Bogatu diskografsku godinu koju su obilježili izuzetni debi albumi o kojima smo već vijećali, te alternativni i još alternativniji bendovi bez nade da će rok muzika u skorije vrijeme postati dio mejnstrima, sa pregršt kvalitetnih, nerijetko vrhunskih albuma koje možete preslušati na Bandcamp platformi, pokazuju da je regionalna scena itekako u formi, da se muzičari dovijavaju i prilagođavaju novonastaloj ne baš bajnoj situaciji ali da inspiracije ne manjka, pa iako nema više velikih rok bendova (šta god to značilo) nezavisna rock i pop scena kao da nikada nije bila raznovrsnija, posebno u Hrvatskoj, buja toliko puno talentovanih kantautora i kantautorki, malih-velikih bendova sa pjesmama koje se pamte godinama. Evo koje su to pjesme i najbolji albumi, po izboru članova muzičke redakcije Stereo Art magazina, u godini za nama:

Kao što smo vas već obavijestili album godine po izboru redakcije potpisuje kantautorka Ana Ćurčin, a album godine takođe ima trio Repetitor. Oba albuma su skupila po 27 poena po izboru članova muzičke redakcije Stereo Art magazina, a nešto malo manje – ukupno 23 – dobili su Valentino Bošković, zasluženo bronzani odnosno srebrni ako računamo da “zlato” dijele pomenuti. Četvrta pozicija čekala je Kralja Čačka, kojem je dugo trebalo da objavi svoj prvi album, a debi benda NLV iz Pule zauzeo je petu poziciju.

Pored najboljih albuma potrudili smo se da navedemo i singlove i EP izdanja iz regiona koja su obilježila godinu za nama. “Godinu dana” proletilo je časkom, a nije da nije bilo muzike u kojoj bismo uživali, zar ne?

1.

2. odnosno 3.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio