TOP 11 REGIONALNIH ALBUMA GODINE
Ivan Grobenski – Apocalipstick
Ahmed Burić – Sin pustinje
Lira Vega – Posledice rada I
Kanda Kodža i Nebojša – Beton
Seine – Naizust
J.R. August – Still Waters
Sjeverozapad - Pomrčina
Fire In Cairo – High Degrees
Vizelj – Ne vidim te od dima
Zenit Zed - Takt u staklu
Šajzerbiterlemon – Na dugačkim poljima
------------
EP izdanja godine:
EGRET – Silent Turns
Konstrakta - Triptih
-------------
SINGLOVI GODINE:
Ivan Grobenski - Happy for Christmas / Lo-Fi Girl Felt Cute
Ahmed Burić – Sin pustinje
Bohemija - Sidro
Taino - Sami u tami
_
REGIONALNI ALBUMI GODINE PO IZBORU SRĐANA STRAJNIĆA:
Domaća scena
Nikad manje domaće muzike nisam slušao u poslednjih desetak godina. Pravac u kome ide mi domaća muzika se ne dopada pa i kad sebe nateram da nešto poslušam - pokajem se. Pošto imam opsesivnu potrebu da o svemu što vidim i čujem bar nešto napišem, nađem se u problemu. Ako mi se sviđa, onda je lako, napišem mirne duše, ali ako mi se ne sviđa nađem se pred dilemom: pisati ili ne pisati. Nije mi milo da omalovažim nečiji rad iznoseći svoje krajnje subjektivno negativno mišljenje (posebno ako znam aktere) ali mi nije milo ni da prećutim. Mogu ja i da napravim odmak i da vrednujem nešto mimo svog ukusa, kao što sam uradio u slučaju Vizelj i Zenit Zed, ako smatram da su ti albumi bitni za scenu. Ipak na kraju krajeva pri pravljenju godišnjih lista preovlada lično sviđanje ili nesviđanje kad je sam vrh u pitanju, ali videćete da je ova lista ipak stvar kompromisa. Na njoj su neki relevantni albumi koje na ovako maloj sceni nije ni pametno ni pošteno izostaviti. Ograđujem se da ove godine, kao što rekoh, nisam čuo mnogo domaćih albuma (na listi je skoro sve što sam čuo) tako da, ako vas nema na njoj, ne znači da mi se vaš rad ne sviđa već, mnogo verovatnije, da ga uopšte nisam čuo. Evo liste:
Albumi
1. Ivan Grobenski – Apocalipstick
2. Draga – Keep On Walking
3. Kanda Kodža i Nebojša – Beton
4. Vizelj – Ne vidim te od dima
5. Zenit Zed – Takt u staklu
6. She Brings Me Gasoline – There Were Times
7. J.R. August – Still Waters
8. Lira Vega – Posledice rada I
9. Sjeverozapad - Pomrčina
10. Ahmed Burić – Sin pustinje
11. ZNTNDR – Pieces of Things That Come to Life
12. Seine - Naizust
13. Filip Pavić – Labyrinth/Petar Ćulibrk – Old School
14. Fire In Cairo – High Degrees
15. Sleepyheads – We’re OK
16. Nemanja Nešić – Na istom putu
17. Šajzerbiterlemon – Na dugačkim poljima
18. Tidal Pull – Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini
19. Ether – Bitke na makovim poljima
20. Tapan – Novi Svet
------------
Reizdanje godine: Branko Mataja – Over Fields and Mountains
O albumu (godine) Ivana Grobenskog sam detaljno pisao, samo ću još dodati da je to koncept koji je izveden do kraja i već je time obezbedio visoko mesto na godišnjoj listi. Kad se tome dodaju kvalitetne pesme i dobra svirka, ne bi nikog trebalo da iznenađuje prvo mesto. Posebno zato što bar što se mene tiče nije imao ozbiljniju konkurenciju.
Drugo mesto je zauzela Draga Mrvoš Mott i njen bend Draga sa ne mnogo inovativnim, ali vrlo kvalitetnim bluz-rok albumom, odlično otpevanim (na engleskom) i odsviranim. Mnogi će reći kako to da je Vizelj iza Drage, a mnogo je vidljiviji da ne kažem originalniji (što verovatno jeste). Moj odgovor je prost: više mi se sviđa muzika na „Keep on Walking“ nego na „Ne vidim te od dima“.
Šajzerbiterlemon mi se, moram priznati, još manje sviđa. Suprotno očekivanjima, Zenit Zed nije razočarao. Harizmatični Zoran Kiza Radović sa rotenovskim, agresivnim vokalom, dominira zvučnom slikom, ali i pravi „catchy“ pesme koje ostaju u sećanju. To se naročito odnosi na naslovnu, „Takt u staklu“. O albumima Ahmeda Burića I sastava Sjeverozapad čitaćete uskoro, u zajedničkoj recenziji, o Nemanji Nešiću ste već čitali, kao i o dva zagrebačka džezera.
Nikol Ćaćić (ex NLV) je u svom novom projektu Ether otišla u etno muziku koja je idealna za demonstraciju njenog moćnog glasa ali mom ukusu nije baš bliska, zato nizak plasman. Ivan Ščapec je i ovoga puta sav svoj, beskompromisan i odlučan da istera svoje. Ko ga voli - voli, ko ga ne voli neće ga zavoleti ni posle ovog albuma. Interesantna je elektonika (koju inače retko slušam) Ilije Dunija (ex Petrol, ex Ti) i Jovana Todorovića koji nastupaju pod imenom ZNTNDR (zenit & nadir) a istom žanru pripada i Tapan (Nebojše Bogdanovića i Gorana Simonovskog) na kome su sarađivali poznati beogradski muzičari - Jamal Al Kiswani, Feđa Franklin i Pavle Popov. Oba spadaju u elektroniku koju mogu da svarim, i to prilično lako.
Iznenadila me je, i to prijatno, Lira Vega čiji album upravo slušam. Ima nekoliko pesama koje već na prvo slušanje „ulaze u uho“ (npr. „Hodam“) i obezbeđuju albumu solidnu poziciju na godišnjoj rang listi. I J.R. August je na listu ušao u poslednji čas, jer mi je njegov odlični album nekako promakao onda kad je izašao. Kanda Kodža i Nebojša su tu kao predstavnici standardne rok muzike koja je sve ređe zastupljena na plejlistama mlađih slušalaca. Visoko mesto je i nagrada za minuli rad.
Što se EP-ja tiče, o Konstrakti je sve rečeno u tekstu koji sam napisao u vreme najvećeg hajpa, ne bih da se ponavljam, ali treba pomenuti Petra Pupića koji nastupa pod imenom Egret, čoveka iz senke nabujale pančevačke muzičke scene, bliskog saradnika njene sive eminencije Milana Bjelice. Četiri pesme koje je objavio na EP-ju su samo nagoveštaj njegovih mogućnosti. Nikola Vranjković odličan kao i uvek, ali ipak malo izvan kruga mojih ljubimaca. Na kraju da napomenem da su EP-ji koje sam pomenuo jedini koje sam slušao.
EP izdanja:
1. Konstrakta – Triptih
2. Egret – Silent Turns
3. Nikola Vranjković – Teorija zabave
O listi singlova koje sam jedva napabirčio uz veliku Novakovu pomoć, ne bih posebno govorio, jer muziku uglavnom pretim kroz albume. Ja sam iz glave dodao desetak, ostale sam ubacio posle preslušavanja urednikovih predloga.
Na kraju da još jednom istaknem da čitajući ovaj moj godišnji pregled nećete moći da steknete utisak o muzičkoj godini koja je na izmaku jer mnogo toga od muzike je van kruga mog interesovanja što važi i za domaću scenu, a još više za inostranu. Ono što ćete moći da uradite je da utvrdite stepen relevantnosti mog muzičkog ukusa u odnosu na vaš, pa ćete sledstveno tome znati kako da pristupite mojim narednim tekstovima…
Pesme:
1. Konstrakta – In Corpore Sano
2. Artan Lili ft. Nikola Vranjković – Otrov
3. Bohemija - Sidro
4. Ivan Škrabe – Stranac
5. Mary May – Don’t Call Me Baby
6. Zenit Zed – Takt u staklu
7. Ivan Grobenski – Happy For Christmas
8. Plastic Sunday – Vreme
9. Ahmed Burić – Sin pustinje
10. Bad Daughter – Bite Your Thong
11. Taino – Sami u tami
12. J.R. August - I Forgive Her
13. Anja Štark + Hibrid - Godina bez dodira / Voda
14. ZNTNDR – Wonderful Time
15. Iva Lorens – Hej (Nisi više isti)
16. Olja – Klupe
17. Rezerve – Podstanar
18. Buč Kesidi – Curimo po asfaltu
19. Jesenji Orkestar – Ništa da ti dam
20. Frank Magnolia – Mojo Hand
REGIONALNI ALBUMI GODINE PO IZBORU NOVAKA GOVEDARICE:
Album koji se neočekivao izdvojio, a najprije neočekivano desio, kao produkt pandemijskih dana još tokom 2021. godine, nosi naziv “Sin pustinje” i zapravo je uglazbljena poezija čuvenog bh pjesnika, uz muzičku pratnju renomiranih muzičara iz Sarajeva, Skoplja, a ako se ne varam i Beograda (via Kotora). Zaslužuje makar nekoliko konkretnih rečenica, odnosno mini recenziju:
Poezija Ahmeda Burića, koju sam autor više no sugestivno recituje, uz minimalističku muzičku podlogu povrh svih drugih i dva virtuoza, Damira Imamovića i Tonija Kitanovskog, tako da cjelina pulsira, od početka do kraja, poetskom punoćom, la(h)koćom i u isti mah preciznošću o kojoj mnogi pjesnici, o kojoj mnogi muzičari, mogu samo da sanjaju. CD iznenađenje godine vrhuni u dvjema uvodnim numerama: “Rijeka”, čija je zvučna atmosfera možda najbogatija i ujedno najsuptilnija, te (na intimnom nivou) zastrašujućoj, moćnoj naslovnoj pjesmi - “Sin pustinje”- u kojoj je sublimirana apartna, usamljenička pozicija Čovjeka, ne samo dotičnog lirskog subjekta, izmještenog i izglobljenog, gotovo posve izvan “modernosti” (n)ovog svijeta, negdje pokraj turobne društvene zbilje zbog koje inteligentan insan može samo da zadrhti - od muke. “Još ću malo biti tu i nestaću kao slika oaze/ kao fatamorgana u ničemu…” poentira poeta, na raskršću svjetova, sumirajući u pomenutoj, ali i drugim songovima sopstveno životno putešestvije, kao i sudbinu svoje generacije, i sveg Svijeta… Koliko vrhunski balkanski/bosanski sevdah, toliko afrički/subsaharski bluz sa oboda najveće Pustinje… Aferim!
Kuriozitet je da ponajbolji album godine traje nešto malo više od 35 minuta, a sličnog skraćenog trajanja su i drugi albumi sa liste, npr. drugi po redu albumi dva opasna mlada benda, Fire in Cairo i Šajzerbiterlemon, baš kao i obećavajuće debi izdanje Tidal Pull, dok prvo albumče Cactus Fields traje tek 22 minuta! “Naizust”, ako se ne varam treći album grupe Seine, traje čak 33, ali je i konceptualno i stilski zaokružen, slično kao izuzetni albumi koje potpisuju Ivan Grobenski i Lira Vega. Sve su to imena ipak manje poznata, ili čak nepoznata široj publici, što po ko zna koji put pokazuje da je rokenrol duboko u ilegali - ali tamo se događaju neke prilično uzbudljivije stvari. I Šajzer i Fire pršte od fascinantne energije, a mladalačkog žara i duha ne nedostaje ni Tidalu, a još manje Cactusu…
Boje zrelije generacije brane članovi KKN, u suštini bluz albumom sa primjesama psihodelije, dok je pak elektronika jedno od ključnih obilježja albuma Lire i Seine. Konceptualno najčvršći, ujedno najhermetičniji i možda najviše oneobičen je album novonastalog sastava Sjeverozapad (predvođen Zvonkom Obajdin), dok su prepoznatljivo svoji LHD (nekadašnji članovi Bambi Molestersa) i supertalentovani, mlađani kantautor J. R. August čiji rad pratimo već duže vrijeme. Drugi album grupe BluVinil vjerovatno bi veći značaj i prođu imao da je nastao osamdesetih, u okviru nekadašnje pop produkcije one velike – u svakom smislu- Jugoslavije, a vrlo zanimljiva izdanja snimili su i delikatna Anne Moor i neodoljiva Munjas Barbara, te uvijek samo svoj Kiza Radović alias Zenit Zed… Vizelj se zaigrao, možda pomalo i pogubio u žanrovskoj raznovrsnosti, da ne kažem u dimu - kluba i koječega - iako je bez sumnje riječ o vrlo talentovanim momcima i curi, u procesu (muzičkog) odrastanja…
Albumi regionalni:
Van konkurencije: Ahmed Burić – Sin pustinje
- Ivan Grobenski – Apocalipstick
- Lira Vega – Posledice rada I
- Seine – Naizust
- Fire in Cairo – High Degrees
- Šajzerbiterlemon - Na dugačkim poljima
- LHD – Off the Grid
- Sjeverozapad – Pomrčina
- J.R. August – Still Waters
- Kanda Kodža i Nebojša – Beton
- Tidal Pull – Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini
11. Cactus Fields - Cactus Fields
12. Anne Moor - Plavi avion
13. BluVinil - Zna li itko tajnu srca
14. Zenit Zed - Takt u staklu
15. Vizelj – Ne vidim te od dima
16. Šumski – Kolobari
17.Pitaj klince – Stvari za sad
18.Barbara Munjas – Right Place & Right Time
19. Ether – Bitke na makovim poljima
-----
EPs
1. Egret - Silent Turns EP
2. Konstrakta - Triptih
3. EP Eliot Alma
Pored očiglednog prisustva tzv. EP izdanja Konstrakte, tu su i kratkiši Mime Šerbežija aka Eliot Alma, talentovane mlade kantautorke koja očigledno ima štošta za kazati, a mnogo toga pokazao je Petar Pupić aka Egret, kako u producentskom tako i autorskog smislu, snimivši (pre)kratki album suptilne, za domaće uslove čak superiorne elektronike pod snažnim uticajem moderne svjetske scene…
Negdje pri vrhu svjetske pozornice, našla se Konstrakta, neponovljivom, neviđenom subverzijom u vidu (hiper)ironične i multižanrovske, značenjski veoma slojevite numere, koja je prerasla u neviđen pop fenomen. Sama ju je autorka pomalo ponizila, bespotrebno se sastavši sa Patrijarhom, iako je jedan od ključnih momenata Pjesme itekako ironična žaoka, bolje reći bodež stihova “Božeee pravde”, doboko zariven u konzervirano, masno tkivo konzervativne sredine, ne samo Srbije... Neki od najboljih momenata sa albuma koji su obilježili regionalnu produkciju su tu, na listi najboljih singlova, uz napomenu da “Sin pustinje” nije zvanični singl sa istoimenog, izuzetnog albuma. Prekrasno “Sidro” provuklo se sa prošlogodišnjeg albuma Bohemije, kao jedan od najljepših singlova godine. Čini se da dobrih pjesama bilo nešto više nego (vrlo) dobrih albuma, a zadržao sam se na ove 22. numere, od kojih svaka zaslužuje pažnju i ponovljena slušanja…
Singlovi:
Van konkurencije: Konstrakta – In Corpore Sano
- Ivan Grobenski - Lo-Fi Girl Felt Cute / Happy for Christmas
- Ahmed Burić – Sin pustinje
- Fire In Cairo - Fire With Oxygen / Running Over Me
- Lira Vega - Velika žena
- Tidal Pull - Besmrtna (Iskrenost nije vrlina)
- Bohemija - Sidro
- TAINO - Sami u tami
- BUČ KESIDI – Curimo po asfaltu
- Rezerve – Podstanar
- Luka Rajić - Ljubimo se
- Miach - NLO (feat. Hiljson Mandela)
- Anja Štark x Hibrid – Voda / Godina bez dodira
- Olja - klupe
- Barbara Munjas – I Will Be Standing
- Bad Daughter - Bite Your Tongue
- INSAN – Kino
- IVA LORENS - HEJ (Nisi više isti) / 2 do 4
- Damir Avdić — Mainstream Horror
- ŠUMSKI - Samo stvari
- Ivan Škrabe – Stranac
-----
Bonus : xena - Pasivna Agresija