Spotovi
“Nećeš me, zar ne?” nije slučajno uvodni singl aktuelnog albuma šarmantne pjevačice, koja kao kompletna autorka potpisuje sedam numera od ukupno deset sa “Iluzije”, odnosno osam (od jedanaest) ukoliko brojimo i bonus verziju prve pjesme, koja je za inostranu scenu naslovljena “Pills”. Natali Dizdar je za obje audio verzije pripremila identičan spot, snimljen u kasnim noćnim satima na trgovima grada Zagreba, atmosferom komplementaran senzibilnoj melodioznosti i maznoj interpretaciji po kojoj pamtimo njene najbolje numere. Na koncu se njen treći album nije pokazao tako slab kako smo pogrešno prognozirali slušajući prve, samo sintetički simpatične singlove, gdje nam se učinila simptomatičnom neproživljenost i površnost istih, ali stvari ovdje stoje sasvim drugačije: ova je pjesma satkana od najtananijih emocionalnih impulsa, sa instrumentalnom i produkcijskom ispoliranošću kojoj je teško pronaći zamjerku.
“Bojana Vunturišević je snimila bolno i bolan iskreni album o redefinisanju identiteta, o tranziciji devojčica u devojke i devojaka u žene”, zapisao je između ostalog Aleksandar S. Janković u recenziji recentnog solo albuma nekadašnje fronwoman(ke) grupe Svi na pod. Prvi spot za numeru “Noćni program” u potpunom je saglasju sa izrečenim. Gorka i vrlo bolna storija o odrastanju počinje kao nestašno djevojačko zezanje i biva začinjeno procvalom seksualnošću tokom potrage za sobom samom, a zatim zbog nesmotrenog koketiranja sa neznancem prerasta u tragediju.
Los Anđeles, o kojem se ovdje pjeva s neskrivenom naklonošću, je baza benda Starcrawler čiji je debi producirao niko drugi do Rajan Adams. Njihov “naloženi” dirty rock zvuk sa žešćim gitarama izaziva asocijacije iz perioda glam rocka do vladavine Nirvane na top listama, pa je logično da simpatije gaje i Dejv Grol i sir Elton Džon, da pomenemo samo najpoznatije fanove. Sigurno je da im mnogo pomaže i majka pjevačice, ugledna rock fotografkinja Autumn de Wilde, koja je i režirala interesantan spot na ulicama velegrada - gdje za srećom tragaju mnogi muzičari, ne samo glumci. Album je Adams snimio analogno, u svom studiju, izlazi u drugoj polovini januara i čini se vrijednim pažnje, a dodatno interesovanje podstiče ovaj ironični video.
Najkompaktnija i najpjevljivija pjesma sa aktuelnog, možda i previše eklektičnog albuma “Gargoyle”, kojim nas autor nije baš oborio s nogu, dobila je odgovarajuće video izdanje motivisano mračnijom stranom istočnoevropske istorijske zaostavštine, konkretno načinom na koji je završio Nikolaj Čaušesku, jedan od najvećih diktatora sa bliskih nam prostora.
“Emperor”, ionako utegnuta i vrlo upečatljiva demonstracija kantautorske zrelosti i neodoljivosti nadimljenog baritona Marka Lanegana, upotpunjena efektnim gitarskim solom u završnici, zvuči angažovanije i kako bi se to reklo moćnije praćena kadrovima koji nisu snimljeni u Rumuniji, nego u Estoniji. Pojedini prizori veoma podsjećaju na scene iz filma “Predsjednik” Mohsena Makmalbaha, snimljen u susjednoj Gruziji, ali tema je univerzalna i motiv svrgnutog diktatora suočenog sa svojim zlodjelima, pjesnik stoički sažima u samo par stihova:” Who is left to kill? - Just the emperor!”