Nellcote ne napuštaju polje molitve i mračnih hodnika (ne)osjetljivosti na svijet oko sebe, pa i u novoj pjesmi, „Future's gone“ kao da se vraćamo njihovom pjesničkom nihilizmu i muzičkoj usporenosti do granice lebdenja na dominantno gitarskoj ravni koju dopunjavaju jednako 'izmoreni' nosioci ritma. Pjesma počinje upravo lebdenjem, ali to otiskivanje od tvrdog tla nije distanca s koje se stvara realnija slika svijeta ispod,kao što bi se dalo očekivati, nije ni izdizanje iznad situacije, nego više posljedica, stanje izazvano odnosima koji su izgubili svoju svrhu. Ovdje je u pitanju sjećanje na ženu, tek uzgred dato objašnjenje za poricanje straha, izostanak namjere i volje za nastavkom koji se naslanja na to sjećanje. Ako se činilo da glas Vinka Ergotića uspijeva da nas uvede u podzemlje stvarnosti, višeglasje nas upozorava da smo već odavno stigli na to mjesto s kog nema povratka, samo nismo toga bili svjesni.

Sjajna auditivna predstava ima i video uradak koji potpisuje Dinko Šimac, a u potpunosti je odgovorio na svaku gorenavedenu osobitost zacrtane zvučnosti. Kruženje, nereagovanje, staloženost, sjenke, igra koja se odvija sa strane kao sjećanja koja se vremenom s periferije misli potpuno opsjedaju onog koji se sjeća, sve je na istom mjestu, vizuleno gotovo opuštajuće, bez obzira na tematiku kojom se pjesma „Future's gone“ bavi. Čini se da nam ovaj zagrebački bend jasno stavlja do znanja šta da očekujemo od albuma koji, nadamo se, slijedi.

Balada je po sebi skliska forma pop pjesme: ako autor nije dovoljno vičan i ne pristupi joj sa nužnim, delikatnim pristupom, lako može skliznuti ka patetičnom sentimentu ili bezličnom, a uzaludnom trudu. U principu se to nerijetko dešava onda kada kompozitor na silu pokušava da se umiljava, što ne pamtimo da je Pol Veler (u)činio u svojoj višedecenijskoj karijeri. Pratio je muzu koja ga nikada nije napustila, a ne trendove ili želje slušalaca.

Danas je napunio okruglo 60 godina, od kojih je 40 godina na sceni - najprije kao frontmen The Jam ali i Style Council, a poslednjih četvrt vijeka –ah, kakav staž sve skupa!- kao kantautor koji redovno objavljuje vrlo dobre albume. Sklon je čestim promjenama, ne ušuškava se u lovorikama, mada ga prepoznajemo po ozbiljnosti, tačnije zrelosti koja se uočava u svakom njegovom singlu. Rijetki su tako plodni autori koji unaprijed eliminišu sopstvene greške, sa potpuno ujednačenim opusom. Pomenimo samo neke od najboljih izdanja: “Wild Wood”, “Stanley Road”, “22 Dreams” ili “Saturn's Pattern”, a da ne navodimo sve rok ili pop hitove koje potpisuje.

Maestro Hau Gelb po drugi put stiže na kotorsku Ljetnju pozornicu, tri ljeta posle nezaboravnog nastupa na Sea Rock festivalu kada je svirao u pratnji još jedne legende moderne rock muzike - Stiva Šelija. Budući da je harizmatični interpretator i jedan od najuticajnijih (kant)autora američke alternativne muzike ponovo aktivirao svoj kultni sastav Giant Sand, te da u junu sviraju evropsku turneju na kojoj izvode pjesme sa početka svoje karijere, posebno debi albuma “Valley of Rain”, to nije isključeno da jedan od esencijalnih bendova Americane po prvi put gostuje i u Crnoj Gori. No, čak i solo nastup Gelba se nipošto ne propušta, budući da je riječ o maestralnom muzičaru koji istoriju rock, folk a reklo bi se i jazz muzike ima u malom prstu, što je pokazao na fascinantnom koncertu 2014. godine.

Jedan od najznačajnjih književnika XX vijeka preminuo je sinoć u 86 godini, sa statusom čuvenog, za neke i kontroverznog autora koji nije pravio kompromise u literaturi.

Filip Rot je već za svoju prvu knjigu, novelu “Zbogom Kolambus” iz 1959. godine, nagrađen Nacionalnom književnom nagradom, dok ga je kultna knjiga, svojevrsna oda masturbaciji i urnebesno smiješna “Portnojeva boljka” deset godina docnije učinila svjetski poznatim romanopiscem.

U vremenu kad je teško okupiti živu publiku da pogleda jedan ozbiljniji igrani film, entuzijazam ekipe okupljene oko Rokumentarnih dana, festivala dokumentarnog filma u čijem je fokusu muzika, zaista zaslužuje divljenje. S minimumom sredstava, ipak nisu sabili program, već su odlučili da rade onako kako su od početka zamislili – kroz četiri sadržajna festivalska dana provući će nekoliko značajnih filmova o velikim imenima regionalne muzike, i o onima koji su u povojima sopstvenih muzičkih putešestvija.

Festival će se po drugi put održati na dvije lokacije u Nikšiću, u čuvenoj sali JU „Zahumlje“, i u inspirativnom prostoru već kultnog Blues Brothers Bara, čija su vrata već deset godina otvorena za kvalitetne stvaraoce iz gotovo svih oblasti umjetnosti.

Zlatnu Palma pripala je japanskom režiseru Hirokazu Kore-edi za “Shoplifters”, dramu o porodici koja se bori sa siromaštvom ali ostaje na okupu, jedan od najdirljivijih filmova ovogodišnjeg izdanja prestižnog festivala u Kanu, dok je Gran pri dobio njegov mnogo poznatiji kolega Spajk Li, za svoju crnohumornu satiru “BlackKklansman”. Potonji je baziran na stvarnim događajima o ozloglašenom američkom klanu i infiltraciji tamnoputog Amerikanca u redove Kju Kluks Klana, i nagrađen je petominutnim pljeskom publike na premijeri, ali ipak kraćim od aplauza koji je dobio južnokorejski autor Lee Chang Dong odnosno odlično ocijenjeni film "Burning" no isti je ostao bez ijedne nagrade - što je svojevrsno iznenađenje među filmskim kritičarima i poznavaocima filma.

Nagrada žirija dodijeljena je potresnoj priči o napuštenom maloljetnom dječaku koju potpisuje libanska rediteljka Nadin Labaki pod nazivom "Capernaum", a najbolji režiser po mišljenju žirija, kojim je ove godine predsjedavala Kejt Blančet, jeste ugledni poljski sineasta Pavel Pavlikovski koji je u Kanu predstavio još jedan crno-bijeli film "Cold War". Priznanje za scenario podijeli su iranski reditelj i scenarista Džafar Panahi i italijanska autorka Aliće Rorvaher.

Specijalna, takoreći počasna nagrada žirija dodijeljena je Žan Lik Godaru, živom klasiku sedme umjetnosti koji nije prisustvovao ceremoniji dodjele nagrada u Kanu.

Strana 5 od 68

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio