Danteovska komedija s potpisom Father Johna

25 januar 2017
Author :  

Kako je to Josh Tillman od zgodašnog i talentovanog bubnjara jednog sjajnog benda, ali opet samo njegovog dijela, ne i nosioca njihove poetike, postao Father John Misty, jedan od najvećih satiričara i kritičara Sjedinjenih Država i društva uopšte u svjetskoj muzici? Sigurno je ta potreba da razvije sopstvenu misao, sopstvenu nelagodu i neuklapanje natjerala ovog autora da istupi i da nastupi sam, pojačavajući njegovu, nažalost ovdje mora ići fraza: „borbu protiv vjetrenjača“. A sve te borbe nisu iste. Tillmanova je ovih dana postala uzaludnija, samim tim što je, čini se, uložio cijelog sebe da bi poslao poruku za koju unaprijed zna da će je čuti svi kojima je nije uputio. Oni drugi nemaju sluha za takvo nešto.

„Pure Comedy“, singl kojim prvi put zvanično najavljuje novi album, iako je već treća pjesma koju objavljuje u posljednjih nekoliko mjeseci, indiskretno gađa u sve bolesti savremenog svijeta, a posebno je iziritirana nedavnim izborima u Americi i inauguracijom novog predsjednika. Upravo se i pojavila u pravom trenutku, da produži gađenje ovog talentovanog muzičara, ali ne i da učini bilo što bitno po pitanju mijenjanja poretka, mijenjanja stvarnosti prosječnog čovjeka koji je prinuđen svojim rođenjem (o kome nije mogao donijeti odluku) da preživi do svog posljednjeg dana.

Rođenjem i počinje ova pjesma. Bez naše volje, ali s nadom da će nas na drugom kraju sačekati neko ko će nas izgraditi na pravi način. Problem nastaje onog trenutka kad počnu vjerovanja, vjerovanja da je jedno posebnije od drugog. Father John ovdje upire prstom na činjenicu da religije razdvajaju ljude, na sve njene nuspojave, na momenat u kom vjerovanje u bilo što isključuje vjerovanje u čovjeka. A kraj te priče je uvijek isti: sviđalo se to nama ili ne, na kraju dana imamo samo jedni druge. Time on verbalno gazi ljudsku rasu, ali je nikako ne sahranjuje – on i dalje vjeruje u pojedinca. Njegov bijes kulminira do te mjere da na samom kraju pusti glas onako kako rijetko radi, kulminira vokalno nečim što je na pragu režanja, bijes mu je iskren i nema potrebu da ga kontroliše. Izabrao je da se izražava kroz muziku i svoj način do kraja sprovodi.

Dominira klavir, a negdje poslije prvog, nazovimo ga refrenom, iako to nije, uključuje se lagano i ritam sekcija, pa se čisto klavirska kompozicija raspline jednako efektno kao i bijes što narasta, dok ne dođe do bendovskog (ne bih rekla orkestarskog) vrhunca.

Ista priča se, gotovo dosljedno, provlači i kroz spot, kombinaciju animacije, grafike i dokumentarca. Rođenjem se ulazi u jednu izopačenu stvarnost, i spot na vrlo uznemirujuć način izvlači na površinu bolesti sadašnjice, a politika i religija, savremeni idoli, svi su tu kao tumor koji će do kraja jednog procesa (života) potpuno uništiti jedinku za koju se zakačio. Do kraja života, a uglavnom se misli na „prije nego je vrijeme“.

Činjenica je da ni do sada Father John nije bio zadovoljan životom u svojoj zemlji, da ne bude zabune. Njegova angažovanost je i na prošlom albumu bila itekako izražena, posebno jaka u pjesmi „Bored in the USA“, gdje se obrušio na sve ono što država misli da je dovoljno da bi joj građani bili zadovoljni.

Uz naslovnu pjesmu (koja, ne bez razloga, vuče na Dantea) i spot koji gazi ravnodušje cipelama sa teškim đonom, pojavio se i film koji prati snimanje albuma, dio stvaralačkog procesa ovog autora, pa je time najavni singl i uopšte najavu za svoj naredni album pretvorio u cijeli promotivni projekat. A sve to zajedno obećava, mnogo više nego prosječna predizborna politička kampanja.

371 Views
Dragana Erjavšek

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio